ZAŠTO JE HRVATSKA ZABORAVILA NA SVOG FINKIELKROATA?
Alaina Finkielkrauta, sada francuskog akademika i poznatog filozofa, sjećam se još od svjetskog kongresa PEN-a održanog na Hvaru i u Dubrovniku u proljeće 1993. godine. Kongres je, doduše, trebao biti održan u Dubrovniku, kao sjećanje na povijesni dubrovački kongres PEN-a iz 1933. godine kada su penovci pod predsjedanjem H. G. Wellsa osudili nacizam, paljenje knjiga i progon pisaca koji nisu podupirali Hitlera. No, srpski i crnogorski vojnici u proljeće te 1993. godine još su bili na brdima iznad Dubrovnika, pa su penovci skup održali u sigurnijem Hvaru, a u Dubrovnik su otišli tek na dvodnevni simbolični izlet, ali su se ipak, kao i njihovi prethodnici iz 1933. godine, fotografirali na skalinama ispod jezuitske crkve. Finkielkraut je bio jedan od zvučnijih gostiju dubrovačko-hvarskog kongresa koji je odlično organizirao Slobodan Prosperov Novak. Na tom je skupu, koji je tadašnji predsjednik međunarodnog PEN-a, mađarski romanopisac György Kónrád, veliki prijatelj tadašnjeg Miloševićeva spisateljskog i intelektualnog pobočnika i predsjednika Srboslavije Dobrice Ćosića, prvo htio bojkotirati (ali se onda ipak pojavio na Jadroliniju brodu), Finkielkraut otvoreno polemizirao s onim piscima koji nisu razumjeli hrvatsku težnju za samostalnošću. Među inima i s Kónrádom, i to baš u atriju dubrovačkog franjevačkog samostana koji je teško stradao u srpsko-crnogorskom bombardiranju Dubrovnika. No, pravdoljubivi Finkielkraut je i samog predsjednika Tuđmana, koji je posjetio penovce na Hvaru, na plenarnoj sjednici zapitao što se to događa u Ahmićima i između hrvatskih i bošnjačkih snaga u srednjoj Bosni. I dobio državnički odgovor. Ovih dana Finkielkraut je opet u Hrvatskoj. Kaže da nijednog trenutka nije zažalio što je početkom devedesetih bio jedan od intelektualaca svjetskog kalibra koji je dao nesebičnu podršu Hrvatskoj. Ali, u Zagreb je ovog puta došao kako bi podržao protest Kulturnjaka 2016 kojima i dalje smeta povjesničar Zlatko Hasanbegović na mjestu ministra kulture. Za Hasanbegovića je Finkielkraut otvoreno rekao da je sramota za Hrvatsku. I tako ušao u polemiku s ministrom koji ga je kritizirao i u nedavnom intervjuu u Le Mondeu. No, nije samo ministar Hasanbegović opleo po Finkielkrautu. Učinili su to i autori u zagrebačkim Novostima koje izdaje Srpsko nacionalno vijeće, ljevičarski teoretičar Boris Buden, ali i brojni desničarski hrvatski aktivisti i publicisti. Finkielkraut je i na meti oštrih polemičara u Francuskoj, gdje ga već neko vrijeme u toj krajnje uskomešanoj državi sa snažnom ekstremnom desničarskom scenom nazivaju i rasistom i islamofobom. Svojedobno su ga, zbog podrške Hrvatskoj, posprdno nazivali i Finkielkroat. Sadašnjim dolaskom u Zagreb, Finkielkraut je pokazao da je otvoren za diskusiju i polemiku. I da se ne boji svojih kritičara i osporavatelja. Kao intelektualac, on ima samo jedno oružje. Snagu vlastitih riječi. I uvjerenja. I ako je ostao Finkielkroat i kada je kritizirao Tuđmana, valjda će to ostati i nakon kritike hrvatskog ministra kulture. Čitateljica nas je upozorila da smo 16. svibnja na 12. stranici zaboravili iz naglašenog uvodnog dijela teksta, takozvanog perexa, izbrisati tekst koji apsolutno ništa ne znači, nego samo “čuva” mjesto za “pravi” tekst, koji smo, eto, zaboravili zamijeniti. ..... U zgodnoj priči o nastavku rada frizeraja Kincl u Zagrebu, objavljenoj 16. svibnja na 27. stranici, napisali smo da je bivša radnica tog poznatog, prije dvije godine zatvorenog, frizerskog salona Marijana Habijanec iznajmila novi prostor na Langovu trgu gdje će opet biti frizeraj Kincl. Marijana Habijanec je unajmila, a ne iznajmila prostor na Langovu trgu. ..... Na posljednjoj stranici 13. svibnja izvijestili smo o romskom šefu kriminalne organizacije u Danskoj Gimmiju Levakoviću i u zadnjoj rečenici spomenuli da je on i “... glavni protagonist dokumentarca...“, na što nas je upozorila čitateljica. Dva puta smo rekli isto. Drugo značenje riječi protagonist je glumac nosilac glavne uloge, glavni junak i slično. ..... Čitateljica je blagonaklono ovo proglasila nepismenošću: “Na 35. stranici 17. svibnja naslov “Celebralna paraliza nije bolest...” Autor teksta zna kako se to zove..., ali naslov uvijek najviše bode u oči.” Dakako, paraliza je cerebralna. Ili na 10. stranici istog dana “... bitni su sunce, klima i podneblje. Čitateljica kaže: “Mene su učili – da li pogrešno? – da je ‘podneblje’ hrvatska riječ za ‘klimu’.” Na 26. stranici tema Eurosong: “’Uz temeljitu pripremu, stvorio je ambijent u kojemu...’ Godinama već, uglavnom u sportskim izvještajima, i intervjuima s igračima, čujemo i čitamo kako je ‘ambijent bio veličanstven’, navijači su stvorili ambijent...’ I tako se to počelo preslikavati i na druge sfere... Uz malo manju pismenost, ni po muke... ‘atmosfera’ postaje ‘ambijent’. Nije važno, počinje s ‘a’. I brzo pusti korijen, proširi se u narodu”, piše čitateljica. ..... U potpisu pod sliku 19. svibnja na 20. stranici spomenuli smo križanje Savske i Mihanovićeve u Zagrebu, koje ne postoji. Postoji križanje Savske i Vodnikove. ..... Čitatelj je dobro primijetio 20. svibnja na 20. stranici da smo uz izvještaj o avionskoj nesreći egipatskog aviona objavili grafički crtež koji prikazuje EgyptAir Airbus i njegove karakteristike, među ostalim: dužina: 37,6m, širina 34,10 m.... Umjesto širina (može se shvatiti kao širina avionskog trupa) trebalo je pisati raspon krila ili širina krila. ..... Čitatelj piše: “Večernji list, petak, 20. svibnja, 1. stranica, naslov teksta ‘ Tvorac robotičke ruke koja vodi misli dolazi u Zagreb’. Postoji li zaista robotička ruka koja vodi misli? Možda to i ne bi trebalo kategorički zanijekati. Mjerodavno objašnjenje mogli bi pružiti neurokirurzi koji robotičkim rukama već obavljaju neke zahvate na mozgu i tako na određeni način, vrlo široko shvaćeno, možda i vode nečije misli. Posrijedi je ipak nešto mnogo realnije. U citiranom naslovu treba promijeniti samo dva slova u dvjema riječima, dakle ne ‘koja vodi’, nego ‘koju vode’ pa bi on onda glasio ‘Tvorac robotičke ruke koju vode misli dolazi u Zagreb’, što odgovara današnjem činjeničnom stanju.”