Most je svoj posao “moralne vertikale” dobro odradio

Sada već potpuno izvjesni pad Vlade pokazuje da se HDZ, kao i uostalom SDP prije toga, i dalje drže uhodanih obrazaca ponašanja koje bih sveo u izreku: Tko nam što može? ... Pad Vlade je isključivo posljedica tvrdoglavog nastojanja HDZ-a da se i dalje ponaša po ustaljenim obrascima. Zanimljivo je da je iste te obrasce HDZ, dok je bio u oporbi, uredno kritizirao. HDZ-u na vlasti identični obrasci ponašanja najednom više nisu bili problem. HDZ nije prepoznao osnovnu značajku Mosta, a to nisu reforme, već je to inzistiranje na čistim računima. Nije prepoznao, ali možda u nastojanju da se dograbi vlasti nije niti želio prepoznati. Jer da jest, ne bi ulazio u koaliciju s Mostom i nakon pola izgubljene godine gledao kako mu se rejting srušio. No, u tom je razdoblju Tomislav Karamarko, zahvaljujući upravo koaliciji s Mostom, ostvario svoj cilj jer je dobio priliku učvrstiti se na mjestu predsjednika stranke. I tu smo došli do ključnog problema. Ne samo da je Karamarko ostao predsjednik HDZ-a već je i Zoran Milanović ponovno izabran za šefa SDP-a. Na taj je način Hrvatska postala talac te dvojice ne baš osobito sposobnih vođa (pri tome ponajprije mislim na vođenje države). Uz postojeći raspored snaga, ne može se očekivati da će neka stranka, čak i sa svojim prirodnim partnerima, osvojiti apsolutnu većinu. Takozvani treći put će ponovno osvojiti barem isti broj mandata kao što ima i u ovom sazivu Sabora. U odnosu SDP-a i HDZ-a, HDZ je već izgubio dio glasača i teško je vjerovati da će ih s Karamarkom na čelu vratiti. Bez promjene na čelu stranke HDZ nema šanse na sljede- ćim izborima. SDP je, pak, ojačao. Može se pretpostaviti da će se dio lijevo orijentiranih Mostovih glasača, razočaran izborom koalicije s HDZ-om, vratiti SDP-u. No, najveći dio razočaranih Mostovih glasača izabrat će drugu opciju unutar trećeg puta – Živi zid. HDZ je iskusio kako je to kada Most „glumi moralnu vertikalu“, da citiram jednog HDZ- ova visokopozicioniranog člana. SDP je to sigurno snimio. Ali kada Živi zid počne postavljati svoje zahtjeve, obje će se velike stranke smrznuti. Ne očekujem da je uopće moguća koalicija bilo koga sa Živim zidom. Tako da će dio birača Mosta koji su mu zamjerili što je išao u suradnju s HDZ-om (a isto bi bilo i da je išao u suradnju s SDP-om) i koji će sada glasati za Živi zid, biti vrlo zadovoljni. Jedino je pitanje što će tim izborom postići? Postići će dugotrajnu političku nestabilnost. Ta će nestabilnost potrajati dokle god se HDZ ili SDP ne reformiraju barem tako da ono što kritiziraju kod drugih vide i u svojim redovima i aktivno se bore protiv toga. To bi bilo dovoljno za suradnju s Mostom, a možda i za veliku koaliciju. Za suradnju sa Živim zidom mislim da nema šanse. Politička nestabilnost imat će za nas teške ekonomske posljedice. U uređenoj zemlji stvari funkcioniraju neovisno o tome tko je i je li tko na vlasti. Kod nas, zbog međusobnih podmetanja, to nije tako. Bez čvrste vlasti, sve stoji. No, izgleda da naše stranke jedino teška kriza može natjerati da se počnu mijenjati pa je, paradoksalno, upravo takva kriza naš mogući izlaz iz krize. Most je svoj posao „moralne vertikale“dobro odradio i pokazao da se politika može i drugačije voditi. Za ostalo nije imao snage.

Cijeli tekst pročitajte na političkom portalu Večernjeg lista Barometar.hr