Hasanbegović je do sada samo ukidao institucije

Volio bih napokon vidjeti ministrovu kulturnu politiku, kaže poznati pisac

Gostujući na riječkom festivalu vRIsak, Borivoj Radaković i njegov roman “Što će biti s nama” zaradili su ovacije čitateljske publike renata.rasovic@vecernji.net Književnik i prevoditelj Borivoj Radaković nedavno je u izdanju VBZ-a objavio roman “Što će biti s nama” čiji su glavni junaci kći ratnog profitera i profesor postmodernizma, napisan u stihovima. Čitateljska ga je publika nagradila ovacijama na riječkoj promociji pod okriljem književnog festivala vRIsak. Autor kultnih romana Sjaj epohe i Virusi, zbirke priča Porno, kazališnih predstava Dobrodošli u plavi pakao i Miss nebodera za Miss svijeta te negdašnji pokretač Festivala alternativne književnosti (FAK), ispostavilo se, u odličnoj je spisateljskoj, pa i pripovjedačkoj formi.

Je li novi roman svojevrsni hommage vašem djelu Sjaj epohe?

Na neki način jest, konstrukcijom mu je blizak, neke sekvence su identične i mislim da je pogled na svijet isti, samo što je kroz godine evoluirao jer ipak sam zreliji čovjek nego tada. No, nisam nimalo sentimentalan, pa ni nostalgičan ni prema tome romanu ni prema tome vremenu. Ne živim u uspomenama, zanima me sadašnjost, a nemam ni neku viziju daleke budućnosti.

Imate li potrebu biti društveno angažirani? Ne može vas se vidjeti na barikadama ovih dana.

Ja sam u prvim redovima bio 90ih i na to sam ponosan. Bio sam glasan u suprotstavljanju tadašnjoj vlasti, predsjedniku, ratu. Tada nas nije bilo mnogo, ali ova divna činjenica da je neki dan 50 tisuća ljudi izišlo na ulice govori o građanskom odbijanju konzervativne desnice i primitivizma. To se 90-ih nije moglo dogoditi, ali dogodilo se sada. Meni osobno nije više do tog tipa angažmana. Išao sam na mali prosvjed kulturnjaka kada se prvi put prezentirala Vlada, s naglaskom na ministra kulture, o kojemu nemam ništa lijepo reći.

Kako biste od tada do danas ocijenili kulturnu politiku ministra Hasanbegovića?

On nema kulturnu politiku. Ništa nije napravio na planu kulture, samo je neke institucije ukinuo, neke pokušao ukinuti i instalirao svoje ljude. On je začetnik teze da smo mi kulturnjaci zapravo neradnici. Volio bih vidjeti njegovu viziju kulture, ali on to nije u stanju artikulirati.

Kako to da niste ni u jednom društvu pisaca?

Prestao sam se slagati s Društvom hrvatskih književnika zbog izrazitih nacionalizama. Tada sam pokrenuo Hrvatsko društvo pisaca, ali onda se pokazalo da ni to društvo nije lišeno budalaština. Osim toga, ja sam anarhist u svojoj biti i u svojoj misli, pa ne mogu biti ni u kakvoj u organizaciji.

Nisam ni u jednom društvu pisaca: iz DHK sam otišao, a HDP nije imun na budalaštine Teško bi sad bilo osnovati FAK, to je bio poseban trenutak, epohalna smjena dviju poetika

Svestrana ste osoba: prevoditelj, književnik, dramski pisac, novinar, bavite se i glazbom... Gdje se najbolje osjećate?

Iako teško pišem, to je svakako književnost. Spor sam, kasnim, jer sam perfekcionist. Ne mogu predati tekst koji meni nije do-