Najlakše je otići, prava je umjetnost ostati i preživjeti

“U državi nisu znali kako bi proslavili moje rođenje pa su na taj datum stavili Dan državnosti”, šali se Katarina Horvat iz Kešinaca nadomak Đakovu. Rođena je 25. lipnja 1991. u osječkoj bolnici. Svijet su toga dana u Osijeku ugledale samo četiri bebe, dvije curice i dva dečka. “Rođena sam na Dan državnosti, pa još i Horvat, analogija samo takva. Uvijek mi govore da sam prava Hrvatica”, dodaje simpatična Katarina, koja živi s roditeljima. “Pokušavaju me se riješiti, ali ne ide im. Nisam udana, pa tek mi je 25, ima vremena”, smije se naša sugovornica. Magistrirala je medijsku kulturu u Osijeku, trenutačno nema, kako kaže, “normalan posao”, a bavi se glazbom. Budućnost vidi u svojoj domovini. “Najlakše je otići, no prava je umjetnost ostati i preživjeti ovdje. Želim ostati u svojoj zemlji i pridonijeti boljem sutra”, odlučna je. Otišla bi samo ako djecu ne bi mogla prehraniti u svojoj zemlji. Ušla bi u politiku da nešto promijeni, ali ne zna koju bi stranku odabrala jer su je sve razočarale. “Treba nam netko s čarobnim štapićem da pomakne stvari u državi. No ja sam vječni optimist i nema toga što se ne može popraviti. Istina, deprimirala me malo trenutačna situacija u zemlji, ali ne želim da bude uzalud tih mojih 25 godina optimizma pa tako i dalje ostajem puna nade”, zaključuje vesela Katarina. (S. Lepan Štefančić)