Hrvatskoj ne prijeti ustašluk, nego ljevičarski radikali

Pilarovo istraživanje pokazalo je da Hrvati naginju političkom centru te da je desni centar jači od lijevog. Zato je Milanović i ušao u trgovinu s HSSom. SDP-u za stabilnu vlast treba zahvat prema desnom centru. HDZ je zato i podbacio na prošlim izborima

Kako je moguće da se desni ekstremizam osuđuje i zbog pomisli na relativizaciju NDH, što i jest za osudu, a krajnjoj ljevici posve se tolerira jugonostalgija, neokomunizam, titoizam i obrana komunističkih zločina?

Ustašluk, fašizacija zemlje, ultradesni radikalizam... Svašta se posljednjih mjeseci namljelo o situaciji u našem društvu. Ali je stvarnost ipak malo drukčija. Dok nas u medijima i s političke scene plaše ustašama, najnovija istraživanja upućuju na nešto drugo, da se u Hrvatskoj smanjuje udio ljudi koji su skloni desnom ekstremizmu, kojih je i tako bio zanemariv broj, ali da se povećava broj onih koji su prigrlili krajnje lijevi radikalizam. No i bez rezultata najnovijeg istraživanja Instituta Ivo Pilar jasno je koliko je na ljevici, pogotovo na krajnjoj, fašizacija uzela maha, koliko mržnje, nesnošljivosti, isključivosti, koji se rječnik koristi u javnoj sferi... Doslovce, ta je mržnja svakodnevna, mržnja i teška ideološka zadojenost koja ne dopušta drukčije mišljenje, raspravu, dijalog... To je čisti totalitarizam, koji inače njeguju obje krajnje strane. Još samo nedostaje da se nepoćudne počne utamničivati pa i likvidirati, takva se atmosfera stvara. A onda je krajnje poražavajuće kad takva totalitaristička radikalna ljevica zadobije mjesto u javnosti, u medijima, pa čak postane i relevantna. Po čemu se ona razlikuje od iste takve krajnje desnice? Ni po čemu. Ali gdje ste uočili da ijedna desničarska skupina ima toliki pristup javnosti i ozbiljnim medijima, ako su uopće ozbiljni, kao što to imaju ultraljevičarske? Bujanec je vrh vrhova te ekipe te njihova mlaćenja prazne slame i ispuhivanja na internetu. Možda zato što u medijima, mahom lijevima, ti ultraljevičari imaju svoje istomišljenike, članove? Naravno, zato se i događa da neki nacionalni mediji bespogovorno prenose huškačke informacije koje u javnost pušta Radnička fronta. Zato Hrvatskoj ne prijeti nikakav ustašluk, nego su joj prijetnja ljevičarski radikali. Pilarov barometar dovoljno govori o tom trendu, kad se usporede rezultati istraživanja iz prošle godine. Istina, i to je još zanemariv broj ljudi, ali su sve glasniji i sve skloniji nasilju, koje je zasad još na razini verbalnog! Kako je moguće da se desni ekstremizam osuđuje i za svaku pomisao relativizacije NDH, što jest za osudu, ali se krajnjoj ljevici posve tolerira jugonostalgija, neokomunizam, titoizam, obrana komunističkih zločina, veličanje komunistič- kih zločinaca, traženje ukidanja privatnog vlasništva...? Zar ne bi trebalo obje strane mjeriti istim metrom? Kako je moguće da takva ljevica sve više dobiva pravo građanstva? Tko je tu lud? Dok je u Hrvatskoj ultradesnica uvijek bila pod kontrolom, ultraljevica se promeće u društvenog čimbenika! Jasno je da HDZ nije raspirio ustašluk koliko nas se plaši i uvjerava, niti je Hrvatsku mislio voditi u neku novu NDH. Karamarko i HDZ su jedino politički izgubili nakon što su se vezali uz krajnje desne marginalne opcije te izdali politički centar i desni centar. I onda su, zahvaljujući takvom HDZ-u, Bujanec i ekipa dobili na važnosti i prostoru. Ali nije HDZ taj koji je ideologiju prvi dignuo u prvi plan. Zar treba ponavljati da su ideološki rat, koji inače nikad nije do kraja bio ugašen, debelo rasplamsali Milanović i Josipović na počecima svojih mandata? O Mesiću ne treba trošiti riječi, ali je zato Sanader bio brana za čijeg su vremena kosti koliko-toliko mirno počivale. No Milanovićeva i posebno Josipovićeva ideološka ostrašćenost te ponovno prekapanje po Bleiburgu doveli su do današnje teške shizofre- ne situacije, do društva koje je teško podijeljeno u ideološkim rovovima. HDZ se uhvatio za tu udicu, umjesto da je išao drugim smjerom, prema budućnosti. Ali je i njemu bilo lakše prodavati maglu, prihvatiti takav rat, umjesto da konkretno radi za bolju budućnost svima. Međutim, Pilarovo je istraživanje pokazalo još nešto, što je također jako aktualno. Ono je pokazalo da jako puno ljudi vidi svoju pripadnost političkom centru te da je desni centar jači od lijevog centra. Zato i ne čudi Milanovićeva trgovina s HSS- om, u kojoj HSS ima stotinjak obećanih fotelja, kako tvrdi Jambo. Po njima, to je sve u nacionalnom interesu, a zapravo sve samo da osvoje vlast i podijele fotelje, kao i svi dosad. Jer je računica jasna. Milanoviću za sigurnu i stabilnu vlast treba zahvat prema centru i desnom centru, a sitni trgovac Beljak lako se nagodio s Milanovićem. Iako je upitno koliko će birača HSS-a dati svoj glas za tu ideološki više lijevoliberalnu koaliciju. HDZ je zato i podbacio na prošlim izborima, jer je zanemario sve prema centru. Sad to želi ispraviti s Plenkovićem.