Samo 5 posto Hrvata dobije stalni posao

Hrvatska rekorder po radu na određeno, na leasingu 5000 radnika

Prekarni rad obilježava mala plaća i slaba zaštita od otkaza. Nepuno radno vrijeme i agencijski rad kod nas slabije zastupljeni

U novim državama članicama EU kriza je ubrzala rast nestandardnih ili prekarnih oblika zapošljavanja. Učinak tog procesa je fragmentirano tržište rada, u sklopu kojeg ugovori na određeno vrijeme, ugovori za rad u nepunom radnom vremenu, samozapošljavanje, privremeni agencijski rad te povremeni rad sve više prevladavaju. Europska je komisija stoga financirala izradu studije o prekarnom radu u deset novih država članica, a stanje u Hrvatskoj obradio je Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).

Poslodavci za status quo

Najrašireniji oblik nestandardnog zapošljavanja u Hrvatskoj je rad na određeno vrijeme. Više od 95% novog zapošljavanja u 2015. odnosilo se na ugovore na određeno vrijeme, koji zasjenjuju sve ostale oblike nestandardnog zapošljavanja. Rad u skraćenom radnom vremenu još se uvijek marginalno primjenjuje (6,2 %) iako je njegova primjena u porastu nakon krize. Privremeni agencijski rad malo se koristi u usporedbi s većinom drugih država članica EU, ali je od početka krize u porastu. Godine 2008. takvih je radnika bilo 2455, a šest godina poslije – 5371. Samozapošljavanje je na niskoj razini. SSSH upozorava da prekarni rad karakterizira niska plaća, slaba zaštita od prekida radnog odnosa, nedostatak pristupa socijalnoj zaštiti, uključujući i zaštitu na radu te nemogućnost korištenja prava na radu. – Negativna strana prekarnog rada jest nesigurnost radnika pa je strategija sindikata uvijek bila usmjerena na smanjivanje nestandardnog ili prekarnog rada. S druge pak strane, poslodavci su tvrdili da je povećanje fleksibilnosti nužno za neometano odvijanje poslovnih aktivnosti te da će Hrvatska biti manje konkurentna ne budemo li slijedili svjetske trendove u tom području. Studija upućuje na to da sindikati žele smanjiti nestandardno zapošljavanje i promovirati ono standardno. Cilj je hrvatskih poslodavaca održati status quo te dalje jačati fleksibilizaciju rada – komentira dr. Višnja Samardžija. IRMO navodi da fokus studije nije bilo traženje odgovora na pitanje ima li prekarni rad svoje loše i dobre strane za radnike. U specifičnoj situaciji u kojoj se nalazimo nakon šestogodišnje recesije, novo zapošljavanje ili održavanje postojećeg velik je izazov za poslodavce i dobitak za radnike. Međutim, pri tome svakako treba voditi računa o pravima radnika i činjenici da prekarni rad najčešće nije njihov izbor i dugoročno opredjeljenje. U početku su zbog krize nestandardni radnici prvi izgubili zaposlenje, međutim, kada su počela nova zapošljavanja, broj nestandardnih radnika među novozaposlenima bio je mnogo veći nego prije.

Neplaćeni prekovremeni

Zapošljavanje radnika na leasing najprisutnije je u prehrambenoj industriji i telekomunikacijama. Građevinski sektor izgubio je od početka krize 40 % radnika, a u situaciji kad je bilo kakvo radno mjesto prioritet ne čudi što, prema sindikatima, više od trećine prekovremenog rada nije plaćeno. Poslodavci pak u svoju obranu navode da se taj rad po kolektivnom ugovoru plaća 50 % više, što djelatnost koja se nosi s damping cijenama i nelojalnom konkurencijom ne može podnijeti. U djelatnosti zdravstva evidentirano je najmanje prekarnih oblika rada, a autori studije Hrvoje Butković, Višnja Samardžija, Ivana Skazlić i Ivana Čavar ističu da su u sva četiri analizirana sektora socijalni partneri na početku procesa formuliranja složenije i inovativnije strategije odnosa prema prekarnim radnicima.

Višnja Samardžija (IRMO): Prekarni rad nije vlastiti izbor i opredjeljenje radnika

95% svih ugovora zaključenih u 2015. godini bilo je na određeno vrijeme. U ukupnoj zaposlenosti ih je 20 posto, a nepuno radno vrijeme ima 6,2% zaposlenih