Kukoč: Bio je to dodir čarolije
Izbornik Petrović o doprinosu legendi uspjehu u Torinu: Kukoč je imao sjajna zapažanja, Rađa je vodio pozadinske razgovore, a Stojko je bio čista pozitiva
Mi smo se tu pojavili da bismo dečkima pružili ruku, no koliko god im mi dali savjeta, oni su ipak do olimpijske vize došli sami, ističe Toni Kukoč
Premda su Toni Kukoč, Dino Rađa i Stojko Vranković za Hrvatsku igrali još prije 20 godina, i to kao osvajači posljednje naše medalje, i oni su pridonijeli prolasku današnje reprezentacije na Olimpijske igre. Bili su uz nju od prvog dana, jedan je uvijek dežurao na treninzima, a Rađa i Vranković bili su i u Torinu. Vratiti legende u hrvatsku košarku, to je bila platforma predsjedničke kampanje Ivana Šukera: – Rekao sam da će velikani imati važnu ulogu. Velike zahvale Stojku, Dinu i Toniju, ali i izborniku Petroviću koji je prihvatio da mu pomognu svojim autoritetom.
Stojko: Planinić je bio otkriće
A sva tri mušketira, tri istinske legende, imaju po tri nastupa na OI i znaju što bi dečki propustili da nisu otišli u Rio. – Olimpijske igre su nešto najljepše što se sportašu može dogoditi, a dečki su ih zaslužili jer su pokazali da imaju muda. Od početka priprema bili su vrlo motivirani, puni želje za dokazivanjem, a i na vrijeme su shvatili da neće imati izgleda ne budu li ginuli jedan za drugoga – kazuje Stojko Vranković. A legendarni Drniški Orao s nama je podijelio i to tko ga je od igrača najugodnije iznenadio. – Svi dečki bili su sjajni, no kako sam njega najmanje gledao, za mene je najugodnije iznenađenje centar Darko Planinić. On se bespoštedno borio svaku sekundu. Bez centra takve energije i snage mi ne bismo uspjeli. Centrima je savjetima pomagao i Dino Rađa koji je nakon finala pustio i suzu radosnicu: – Prije polufinalne utakmice s Grčkom nisam se spakirao iz hotela, ne iz neke “skaramancije”, nego zato što sam stvarno osjetio da su ovi dečki nešto što prethodne reprezentacije nisu bile, da su klapa i da su gladni uspjeha. Jako sam ponosan na njih i neopisivo mi je drago što sam bio dio ove sjajne priče. U proteklih 20 godina oko reprezentacije bilo je pregršt razočaranja i vrlo malo radosti pa se događalo da Dino i ne gleda utakmice reprezentacije. – Svih tih godina reprezentacija nije imala ovakvu podršku, a čini mi se da ni među igračima nije bilo prave kemije. Nas trojica, a i ostali članovi našeg naraštaja, bili smo nepoželjni u blizini reprezentacije i Saveza. No sada je to nešto sasvim drugo. Jedno je kada mladom igraču nešto kaže netko tko igra s njim, a drugo kada ti kaže netko 20-30 godina stariji od tebe tko za sobom ima povijest uspjeha. Mi očekujemo da Hezonja s 21 godinom bude glavni igrač, a on mora imati nekoga da mu kaže što griješi i zašto griješi, što smije, a što ne. Točno se vidjelo da nas gledaju zahvalno što se oko njih trudimo i na kraju se sve to dobro “iskemijalo”.
Rađa: Odradili smo i pritisak
A “kemijao” je i izbornik koji se kockao s taktičkim odlukama (neke je suparnike puštao da slobodno šutiraju) i osvojio jack-pot. – Aco ima dovoljno iskustva da uzme što mu se nudilo. On je znao da od Bilana i Planinića ne može očekivati da zabijaju po 30 pa se prilagodio maksimalno. Super je vodio momčad kroz turnir, a svi zajedno sve smo odradili kada treba. I pritisak prema sucima i prema Fibi. Dakako, ovo je tek koračić, ali za razliku od prijašnjih godina, on je ogroman jer smo, po mnogima, u Torino otišli na put bez nade – ističe Rađa. Toni Kukoč sve je gledao iz fotelje ispred televizora i pri tome se poprilično nervirao. – Moj je problem što sam ja perfekcionist pa sam više reagirao na pogreške, recimo na nezagrađivanje u obrani, nego na dobre stvari jer mi imamo još toliko puno prostora da budemo bolji. Zbog igrača koji su tu i onih koji dolaze na horizontu se vidi lijepa budućnost. Meni se najviše svidjelo to što su oni su oni stalno bili pozitivni, davali su jedan drugome ruku, čak i kada bi im krenulo loše. Lako je igrati kada vodiš s 20 razlike, ali kada gubiš, tada treba snage i želje da se skupiš. A neki bi baš tada možda rekli “pa od nas ionako nitko ništa nije očekivao”, no to nije bio slučaj i s ovim momcima. I Kukoču je drago kada se kaže da je i on ugradio sebe u ovaj uspjeh. – Vidiš li ti što je “čarobni dodir”? Bili smo s njima mjesec dana, a zamisli kako bi bilo da smo uz reprezentaciju bili svih ovih 20 godina. Šalim se i ne kažem da smo nas trojica išta napravila, no ipak se nešto zajednički stvorilo. A kako su tri mušketira sudjelovala u izgradnji neke nove vrijednosti, opisao je izbornik Aleksandar Petrović: – Kao netko tko zna sve tajne košarke, Kukoč je imao sjajna zapažanja, a Rađa je imao pozadinske razgovore s igračima i prenosio im svoje bogato iskustvo. Stojko je pak bio neviđena pozitivna energija. On je sjeo na klupu i uživao u svakoj sekundi utakmica.