SMILJANA LEINERT NOVOSEL
Znali su me pitati jesam li normalna jer imam četvero djece
“To što sam izgubila oba supruga statistički gledano izuzetno je rijetko. Ali dogodilo se u mom životu. Nisam dala da me to obilježi, nisam htjela zbog toga biti žrtva”
Stručna, ugodna, odmjerena u razgovoru i lišena potrebe da se hvali onim što je postigla u životu, koju imaju tašti ili nesigurni, a prazni ljudi. To nam je bila prva i nakon intervjua zaključna asocijacija na profesoricu komunikologije i politologinju dr. Smiljanu Leinert-Novosel, koja je bila i prva dekanica u povijesti zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.
Dobra komunikacija alat je moći u politici i društvu...
Danas ne možete biti uspješni ni u jednoj profesiji osim onih koje su isključivo vezane „za četiri zida“a da ne znate dobro komunicirati.
Plenkoviću se zamjera uštogljenost i birokratko bruxellesko držanje. Neke podsjeća i na Sanadera. Vidite li sličnost među njima?
Zasad možemo uočiti neke sličnosti u komunikacijskom stilu između Plenkovića i Sanadera, a to su elokvencija, snalažljivost, obrazovanje, stručnost i kontrolirani stil komunikacije. Sanader je bio dobar komunikator, ali imao je negativan predznak u svom djelovanju koji ga je diskvalificirao iz politike. Isključivo dobra komunikacija očito nije dovoljan razlog za uspjeh u politici. Plenković se nije još do kraja opustio, no s podrškom članova HDZ-a puno će ležernije komunicirati. Još premalo znamo o njemu kao političaru da bismo mogli definitivno suditi o njemu. Evidentno je da vrlo uspješno komunicira, ali bi nastupe trebao učiniti što ležernijima jer se emocije ipak tu i tamo moraju vidjeti. No ovo je njegov početak jer nikad nije bio na čelu 220 tisuća ljudi ni u poziciji da bude budući premijer...
Dosad je bio više solo igrač...
Točno, uspješni solo igrač koji je prema pričanju sve što je trebao radio uspješno i na zadovoljstvo onih koji su mu dodijelili zadatke. No morat će puno raditi na vjerodostojnosti HDZ-a jer je to stranka, koja je prije mjesec i pol dana glasala u ogromnom broju za Karamarka i druge čelne ljude. Plenković nosi sa sobom drugačiji koncept i pitanje je kako će se stranka u mjesec i pol „preobra- titi“na novu poziciju. Čini mi se da će Plenković nastojati pokazati da je riječ o ekipi koja će stranku voditi pošteno i transparentno i kojoj se u budućnosti može vjerovati i to je već početak promjene imidža stranke.
Za Milanovića simpatizeri kažu da je fakin, fajter... Mnogima je simpatičan zbog agresivnosti i drskosti, ali ne i većini, čije je povjerenje izgubio. Gdje griješi?
Milanović ima relativno stabilnu komunikaciju i imidž jer u fazama kad sluša sugestije omekša komunikaciju i ljudima bude pristupačniji, manje dominira i tada je njegova popularnost veća. Ali kad ta osviještenost popusti, imate komunikaciju na kakvu smo navikli od njega, direktnu, svisoka, isključivu. Počesto dosta nekontroliranu komunikaciju. Milanović se rijetko od koga da savjetovati jer on uglavnom smatra da ono što on radi ne treba kritizirati, da je to jedino ispravno...
Ima problem velikog ega...
Neki kažu da svi političari imaju problem s egom i s tim se mogu dijelom složiti. No jedni dozvoljavaju da to zaključimo iz njihova ponašanja i komuniciranja, a neki to pokušavaju koliko-toliko kontrolirati da ne iskače u prvi plan. Neki će reći da je Milanovića spasio Alex Braun. Neki kažu lakše prihvaćamo Milanovića jer smo s njim barem na čistu što misli i planira. No agresivan tip komunikacije tu i tamo je efektan, ali dugoročno šteti osobi koja ga koristi i ljudi na dulji rok više pristaju uz osobe koje ne prakticiraju agresivni i isključivi ton komunikacije te koje vode računa kako prezentiraju argumente.
A Petrov, pomaže li mu ili odmaže u politici to što je psihijatar?
Ja ne smatram da je Božo Petrov dobar komunikator.
Mislite da je previše krut?
Dosta je krut, ukočen, usporen, zabrinut. Zapravo nikad ne znate kakva će biti njegova reakcija. U izbornoj noći tekst koji je izgovarao bio je jako korektan i budio nadu kod ljudi da je riječ o novom lideru, ali vrijeme to nije pokazalo. On i dalje nastoji graditi imidž temeljem moralnosti, principijelnosti, pravednosti. Ali njegova je komunikacija u prvih pola godine bila dosta netransparentna. Nikad ga nismo vidjeli da
komunicira s Karamarkom, samo su izmjenjivali poruke kroz medije. Ne mogu tvrditi tko je bio uzrok te loše komunikacije, ali ono što su ljudi vidjeli jest to da oni kao čelni ljudi ne mogu međusobno komunicirati, da vode različite politike, da imaju u vidu neke obračune. Na kraju je Petrov htio pokazati da se čelnik HDZ-a bavio nečasnim radnjama i uspio ga je maknuti.
Ali to znači da i nije toliko neuspješan...
On je ispao u tom smislu efikasan, a što smo pritom mislili mi građani, drugo je pitanje.
Je li dobra komunikacija i manipulacija kojom političar vješto prikriva mane, a ističe vrline?
U politici možete izazvati brojne konflikte i svjetske ratove jer nekontrolirano komunicirate. Kontrolirana komunikacija ne znači da lažete i manipulirate, nego prenosite poruke na način da ih druga strana može razumjeti i prihvatiti. Nije komunikacija kad se bijesno istresete i odete. Istina ne znači izbaciti iz sebe ono što vam padne na pamet. Odnos se gradi s drugom stranom koju uvažavate jer komunikolozi kažu: vi ste rekli ono što je druga strana razumjela da ste rekli. Nemojmo način komunikacije vezati uz manipulaciju i uz istinu jer možete neugodne stvari izreći na grozan način uz višestruko loše efekte i na način da ljudi razumiju u čemu je problem i da prihvate što ste rekli.
Dugo ste profesorica. Neki vaši kolege kažu da su studenti danas emocionalno nezreliji nego prijašnje generacije. Je li to posljedica pritiska suvremenog doba ili su prezaštićeni?
Pritisak i očekivanja su veći nego prije, a ovo društvo se usmjerava samo na najbolje, zaboravljajući da nisu svi studenti genijalci i da su najveća glavnina prosječni, a dio njih ispod prosjeka i mali dio iznadprosječnih. Najteže se s pritiskom nose prosječni i ispodprosječni studenti. Jesu li studenti danas nezreliji, ne znam. Čini mi se da su informiraniji, povezaniji s pripadnicima svoje generacije u svijetu, ali to nisu duboka prijateljstva. Mladi više idu na količinu prijateljstava i na plitku razinu komunikacije, što su donijele društvene mreže. Imaju dojam o tisuću prijatelja, da su prihvaćeni, zanimljivi, uspješni, a kad imaju mali životni problem, osvještavaju da nemaju nikoga. Nekad ste imali tri prijatelja/prijateljice, ali kad je bila kriza, svi su bili oko vas. Danas mladi žive u svijetu privida da su dio cjeline, okruženi tisućama ljudi, a zapravo su osamljeniji nego ranije generacije.
Majka ste četvero djece. Moram vas pitati, svjesna da to u našem društvu ne pitamo muškarce, kako ste uspjeli uskladiti karijeru i majčinstvo?
Događalo mi se u nekim situacijama, kad bih rekla da imam četvero djece, da bi me dočekali s čuđenjem i s pitanjem je li to moguće i jesam li normalna? Događalo mi se to prije 20, 10 godina, a danas sve više jer žene imaju sve manji broj djece i sve kasnije rađaju jer pokušavaju pomiriti profesionalnu i obiteljsku priču. Ako nemaju podršku obitelji, to uglavnom završava na tome da žene rađaju jedno, a sada je veliko pitanje hoće li roditi drugo dijete. Danas društvo ne pokazuje interes za to kako će izgledati obitelj, kako će funkcionirati i kako će se i hoće li se pomagati zaposlenim ženama. Zato žene kažu: prvo hoću karijeru, a onda ću poslije razmišljati o djeci. Ja sam imala najveću podršku u svojoj mami koja je otišla u mirovinu kad sam prvi put rodila, a imala sam i specifičan tip radnog vremena pa sam radila dok su djeca spavala.
U kojoj su vam dobi djeca?
Uh, velika. Imam tri sina i kćer u dobi od 25 do 37 godina. Svi su završili fakultete i zanimljiva su mi njihova razmišljanja koja idu otprilike ovako: “Mama, što je tebi bilo da nas imaš četvero, mi ćemo imati jedno, eventualno dvoje djece” I to mi ne kažu svi, nego dvoje od njih četvero. Prije je bilo lakše kombinirati karijeru i djecu jer ste imali sigurnost na radnom mjestu, dostupne liječnike kad god ste ih trebali i ob- razovanje.
Koliko su vam u obitelji pomagale komunikacijske vještine?
Stjecajem životnih okolnosti uglavnom sam bila samohrani roditelj jer sam izgubila oba supruga. Odgajala sam ih načinom tipičnim za žene, brigom, razgovorima, uvjeravanjima. Kod dijela moje djece to je odlično funkcioniralo, kod drugog dijela nešto slabije jer su zahtijevala, očito, malo čvršću ruku. Moj autoritet više je dolazio do izražaja na fakultetu. Moram priznati da su me na radnom mjestu ozbiljnije shvaćali nego što su me shvaćala moja djeca. Svako je dijete drugačije i zahtijeva poseban pristup, ali mislim da sam ih naučila da vode računa o komunikaciji jer nisu stari ljudi rekli bez vraga da topla riječ i željezna vrata otvara.
Izgubili ste oba supruga i nastavili živjeti dalje s optimizmom kojim zračite, što je velika stvar?
To što sam izgubila oba supruga statistički gledano izuzetno je rijetko. Ali dogodilo se u mom životu. Prvi muž, otac dvoje moje djece, umro je nakon prometne nesreće, drugi put sam se udala za profesora komunikologije i rodila još dvoje djece, sina i kćer, i onda je i on umro od infarkta u dobi kad su djeca imala 15 i pol i 12 godina. Nije bilo izlazne varijante jer ste tu gdje jeste, idete naprijed dan po dan. Nisam dala da mi to obilježi život, nisam htjela da zbog toga budem žrtva sebi i drugima. Pustila sam da prevladaju dobre stvari i da život ide dalje.
Čime se najviše ponosite u osobnom i profesionalnom životu?
Ponosna sam što sam rodila i na noge postavila četvero djece i to je za mene velika stvar. Drugo, napravila sam pristojnu karijeru jer volim svoj posao, i treće – u suštini sam zadovoljna i ne kukam zbog problema u životu. Pokušavam uvijek gledati pozitivnu stranu. Zadovoljstvo u životu možete postići ako možete sami sebi oprostiti i reći, ako je nešto loše, sutra će biti bolje jer ne mora čovjek biti savršen. Ljudi ne vole savršene ljude, svi imamo i boljih i lošijih dana. Kroz godine shvatiš što je bitno, a to je da si zdrav i da živiš u harmoniji sam sa sobom. Kao mladoj nije mi uspijevalo tako gledati na život, ali godine donose mudrost.
Nekontroliranom komunikacijom u politici možete izazvati brojne konflikte i ratove Djeca znaju reći: “Mama, što je tebi bilo da nas imaš četvero, mi ćemo imati jedno, dvoje”