Kovač je trebao uzvratiti Vučiću licem u lice

U Bruxellesu je taj dan bio i američki državni tajnik John Kerry, s kojim ministar Kovač još nije uspio ugovoriti bilateralni susret, nakon neuspjela pokušaja u Washingtonu

Bio je to nevjerojatan i skandalozan trenutak. Premijer Srbije, države kandidatkinje koja pregovara s Europskom unijom, na međuvladinoj konferenciji u zgradi Vijeća EU u Bruxellesu kritizirao je upravo pročitanu izjavu Republike Hrvatske, dakle punopravne zemlje članice koja (su)odlučuje o pregovorima EU sa Srbijom, a za stolom nije bilo hrvatskog ministra vanjskih poslova da mu uzvrati i brani hrvatske interese. Ministru vanjskih i europskih poslova u tom je trenutku bilo mjesto u Bruxellesu, no Miro Kovač ostao je u Zagrebu, a na međuvladinoj konferenciji sa Srbijom mijenjao ga je stalni predstavnik RH pri EU, veleposlanik Mato Škrabalo. To je ozbiljan Kovačev gaf. Umjesto da je iz Zagreba davao izjave novinarima u kojima ih uvjerava da je među 50 prijelaznih mjerila koje je EU zadao Srbiji za ispunjenje kroz 23. poglavlje zaista ugrađen i hrvatski zahtjev za ukinućem regionalne jurisdikcije u srpskom zakonu o ratnim zločinima – iako u tekstu dokumenta to nije tako jasno i izrijekom navedeno, a visoki dužnosnici Europske komisije i Vijeća EU ne tumače to na taj način na koji tumači Kovač

Ako je ministar Kovač toliko odlučan da uvjeri partnere u EU u hrvatsku interpretaciju ove nejasne formulacije o izbjegavanju sukoba pravosudnih nadležnosti, trebao je biti u ponedjeljak u Bruxellesu i uvjeravati ljude u Bruxellesu, a ne u Zagrebu. Ako to nije njegov posao, da bude u Bruxellesu na tako važan dan ne samo zbog rasprave o Srbiji nego i o Turskoj, što je onda njegov posao?

– ministar je trebao biti na mjestu gdje će osobno ne samo pročitati izjavu RH koju je umjesto njega pročitao veleposlanik nego i uzvratiti Vučiću na neprimjerene primjedbe koje je iznio na međuvladinoj konferenciji. Kovač je trebao biti hrabriji i odlučniji na terenu u Bruxellesu, a ne komentirati iz prikrajka u Zagrebu. Ministar je svojim postupcima doveo Hrvatsku u slabiju poziciju od one u kojoj bi se prirodno, kao punopravna članica Europske unije, trebala nalaziti. Od početka je nespretno vodio diplomatsku akciju ugradnje hrvatskih uvjeta među prijelazna mjerila EU uoči otvaranja poglavlja 23 sa Srbijom. Nespretnost je posebno bila vidljiva u danu u kojem je europskog povjerenika Johannesa Hahna, s kojim je večer prije telefonski dogovorio kompromis, optužio da širi neistine, iako se sve što je Hahn tada javno rekao na konferenciji za novinare u Bruxellesu kasnije i dogodilo. U početku te diplomatske akcije ministar Kovač javno je ponavljao da Srbija ne može otvoriti 23. poglavlje s EU ako ne ukine nadležnost za procesuiranje ratnih zločina za područje cijele bivše Jugoslavije. Tu nadležnost prisvaja sporni srpski zakon koji od Beograda želi stvoriti “mali Haag” koji će ostati nakon što Haaški sud prestane s radom. Hrvatska je, u Kovačevoj ofenzivi, zatražila promjenu tog zakona. Na kraju, dobila je nastavak primjene tog zakona. Između promjene i primjene razlika je u jednom slovu, ali puno znatnija je razlika u značenju. Umjesto formulacije u kojoj bi EU tražio od Srbije da ukine sporne zakonske odredbe neprihvatljive hrvatskim građanima Europske unije, u zajedničkom stajalištu EU na kraju je navedena formulacija u kojoj se poziva Srbiju da izbjegava sukob pravosudnih nadležnosti i da osigura da se ratni zločini procesuiraju bez diskriminacije. Ta formulacija manje je jasna i otvorena za različite interpretacije. Beograd to interpretira kao da uopće ne treba mijenjati zakon. Europska komisija i Vijeće EU, na žalost, ne tumače tu formulaciju onako kako se ona tumači na Zrinjevcu. Hrvatska diplomacija tumači je kao de facto suspenziju spornih odredaba o regionalnoj jurisdikciji u srpskom zakonu, no europski povjerenik Johannes Hahn inzistira na tome da to nije dio pravne stečevine EU i nije ugrađeno u prijelazna mjerila koja je EU dao Srbiji. Formulacija o izbjegavanju sukoba nadležnosti pravosuđa zapravo može značiti povratak na ono što je bivši predsjednik Ivo Josipović predlagao prije 5-6 godina: uspostava regionalne pravosudne suradnje u kojoj bi pravosuđe svake zemlje vodilo postupke za ratne zločine protiv državljana te zemlje, a prepuštalo drugoj postupke protiv drugih. Ali tu Josipovićevu ideju tada je poklopila HDZ-ova vlada Zakonom o ništetnosti. Ako je ministar Kovač toliko odlučan da uvjeri partnere u EU u hrvatsku interpretaciju ove nejasne formulacije o izbjegavanju sukoba pravosudnih nadležnosti, trebao je biti u ponedjeljak u Bruxellesu i uvjeravati ljude u Bruxellesu, a ne u Zagrebu. Ako to nije njegov posao, da bude u Bruxellesu na dan kad Srbija otvara 23. poglavlje i na dan kad Vijeće za vanjske poslove EU zasjeda netom nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara u Turskoj, što je onda njegov posao? U Bruxellesu je taj dan bio i američki državni tajnik John Kerry, s kojim ministar Kovač još nije uspio ugovoriti bilateralni, tête-à-tête susret nakon onog neuspjelog pokušaja u Washingtonu.