Pobjegao iz Jugoslavije i modernizirao francuske podmornice i nosače aviona
Zbog bolesti je u Francuskoj dobio tutore koji su bez milosti potrošili njegov novac
Zubanovićeva je tvrtka otišla u stečaj 2003. Radnici su otpušteni, a svi strojevi, dokumentacija, materijal i namještaj, sve je pokradeno
Za prvu francusku atomsku podmornicu “Le Redoutable” riješio je problem s pročišćivačem zraka. Pronašao novo rješenje aparatom koji je bio čak tri puta manji od postojećeg i koji je omogućio da podmornica bez ikakve smetnje ostane 90 dana ispod površine. Poslije toga u još šest francuskih nuklearnih podmornica ugrađen je takav pročišćivač. Počele su ubrzo stizati i druge narudžbe, među ostalim i za ratne brodove. Izradio je 48 rashlađivača za fregate koje su Francuzi radili za tajvansku mornaricu. Isto tako mnoge specijalne aparate napravio je za nosač zrakoplova Clemenceau, a mnoge su obnovili ili popravili.
Prvi posao u Citroënu
No, put do Francuske i uspjeha Marijanu Zubanoviću, inženjeru brodogradnje, termodinamičaru i izumitelju, nije bio lagan. Rođen je u podravskome selu Virju 27. kolovoza 1931. godine. U izboru fakulteta između arhitekture i brodogradnje odlučio se za ovo drugo. Na fakultetu je zavolio termodinamiku, a u učio je i hidromehaniku. Nakon studija zaposlio se u Ini, gdje je radio na toplinskim izmjenjivačima za Istočnu Njemačku, upoznavši tako petrolejsku tehniku. Nešto poslije zaposlio se u sušari za napalm-bombe, za ratnu industriju, i usvojio je stroge norme o eksplozivima. No, tada je došlo do problema. Dobio je bezuvjetan nalog Jugoslavije za posao u vojnoj tvornici u Ličkom Osiku, a odbije li ga, prijeti mu strogi zatvor. Zato je u ožujku 1959. pobjegao u inozemstvo. Preko Austrije i Njemačke došao je u Pariz računajući da će iz Francuske najlakše otputovati u SAD, u kojem je imao tetu. Međutim, dozvolu je trebalo čekati više od godinu dana, a živjeti se moralo. Dva tjedna radio je u Citroënu pa se okušao u poduzeću na sjeveru Francuske koje je proizvodilo uređaje za naftnu industriju. Poslodavac je bio zadovoljan njime te ga ubrzo postavlja za šefa projektnog ureda. U to vrijeme (1960.) vjenčao se s Paule Flouret. U iduće tri godine Zubanović je promijenio nekoliko poslova. Stalno mu je u mislima bio topli jug te je 1963. prihvatio posao u Toulonu u poduzeću Snoh obitelji Pagani. Odmah su u njemu prepoznali stručnjaka te su pristali na njegov prijedlog da u tvornici otvori i vodi novi sektor za termodinamičke aparate. Sektor je nazvao Therma i u godinu dana uspio ga je opremiti i pripremiti svu dokumentaciju i ponudu. Narudžbe su počele stizati, a prva se odnosila na četiri toplinska izmjenjivača za hlađenje ulja na brodovima. Ubrzo se povezuje s tvrtkama Smit i Sorom i s njima 1965. osniva zajedničko poduzeće Société Thermodynamique Servis, skraćeno STS. U ovome zajedničkom poduzeću Marijan Zubanović prvi ozbiljan uspjeh postiže novim patentiranim hladnjakom-isparivačem u zatvorenom krugu s tankim savinutim cijevima, zvanim “Dry- Cool”. Onda je na red došla podmornica s početka priče. Među ostalim, njegova tvrtka STS, kojoj je bio alfa i omega, izradila je četiri rashladna tornja – isparivača u zatvorenom krugu – za nuklearnu centralu Creys-Malville, dva tornja za hlađenje vode dizel-motora... Napravili su i rashladni toranj za nuklearnu centralu Chooz, dva zračna rashladna tornja za nuklearni istraživački centar Cea Saclay, jugozapadno od Pariza, koji zatvorenim krugom hlade nuklearni reaktor. To novo Zubanovićevo originalno rješenje prvi je put tada upotrijebljeno u francuskim atomskim centrima, a kasnije i centralama. Bio je to novi veliki uspjeh.
Nisu mu dali da se oženi
To su sve bila sretna i originalna rješenja po kojima je Zubanovićevo poduzeće STS postalo poznato. Za kompaniju Climespace napravio je osam rashladnih tornjeva za rashladnu centralu GTH po strogim ekološkim normama i dvostruko veće snage od prethodne. Međutim, tvrtka Climespace prisvojila je raznim kombinacijama ovaj patent i pola odrađenog posla nije mu isplatila te je sudskim putem uništila Zubanovića i njegovu tvrtku STS. Dan nakon sudske presude Marijan Zubanović-Zub doživio je težak moždani udar u 69. godini. U život se neočekivano vratio, ali je ostao slijep na desno oko, s paraliziranom desnom stranom i nepokretnom rukom. Poslije dugo vremena pomalo se počeo kretati uz pomoć štapa. Tvrtka bez Marijana Zubanovića morala je u stečaj 2003. Radnici su otpušteni, tvrtka je zatvorena, a svi su strojevi, dokumentacija, čitav skupi rezervni materijal i namještaj, sve je razneseno i pokradeno. Poslije svega što je doživio, pao je pod tutorstvo države, a to je najveća rak-rana francuskog društva. Tutori su bez milosti trošili njegov novac iako je ostao bistar i pri zdravoj pameti. Nisu mu dopuštali ni da se ponovno oženi. To mu je konačno ipak uspjelo 2010. Zubanović je poslije svega napisao knjigu o svojoj golgoti s francuskom državom u kojoj je opisao sve što je doživio u “gulagu na francuski način”, kako on naziva francusko državno skrbništvo nad mentalno zdravim ljudima.
Otišao je iz Jugoslavije jer je dobio nalog za posao u vojnoj tvornici u Ličkom Osiku Marijan Zubanović vodi svoju posljednju bitku – želi umrijeti kao čovjek, bez državnog tutorstva