Čuvajte se odlikaša i doktora znanosti

Pratim raspravu g. Čatića i Dorešića o pitanju statusa naših sveučilišta na svjetskoj skali vrijednosti. Kako već četvrt stoljeća vodim uspješnu tvrtku koja se bavi fundamentalnim istraživanjima, plasmanom istih na tržište i koja nimalo ne ovisi o državi, slobodan sam iznijeti neka iskustva koja nisu samo moja nego i više drugih subjekata u sektoru industrijske proizvodnje. Ocjena u realnom sektoru prilično je jedinstvena; sveučilišta ne školuju studente za potrebe industrijske proizvodnje i izvoza. Naša tvrtka krenula je u ambiciozni investicijski projekt razvoja i proizvodnje u domeni visoke tehnologije. U tu svrhu su najboljim studentima fizike, kemije i strojarstva dodijeljene izdašne stipendije. Tu je bilo još i učenje stranih jezike na trošak tvrtke, udžbenici, trošak studentskih ljetnih škola u inozemstvu itd. Rezultat je porazan. Investicije su, do daljnjega, stopirane, a većina stipendija je ukinuta. Čak i odlični studenti jednostavno ne znaju ništa što bi bilo korisno za zahtjevnu visokotehnološku proizvodnju, razvoj i znanstvena istraživanja koja se u takvoj proizvodnji podrazumijevaju. Studenti se ne koriste formulama da nešto izračunaju, nego ih bubaju napamet. Ne umiju izračunati potrošnju plina po novom sustavu gdje se deklariraju potrošeni kilovatsati niti imaju ambiciju da to nauče. Iskustva drugih poslodavaca u mom industrijskom okruženju su identična. Diplomirani inženjer FER-a ne zna izmjeriti napon na utičnici u zidu. Drugi ne zna operirati CNC strojem jer se još bori sa Pitagorinim poučkom. Treći ne razlikuje na fotografiji električne komponente, kao što su tranzistor, otpornik itd. Četvrti se muči s odnosom kilovata,volta i ampera. Peti ne razlikuje na slici aluminij od bakra. Niti sanjati se ne može da zna odnos električnih vodljivosti i izračunati električne otpore žica. Pitajte poduzetnike – svi se čuvamo odlikaša i doktora znanosti. Zašto je to tako? Mišljenja sam da je školstvo samo preslika društvenih odnosa, kako u našoj državi, tako i u Europi. Država od proizvodnje uzima većinu raspoloživog novca i stvorio se paralelni svijet vrijednosti. Ovakvi inženjeri bit će dobri u državnoj službi i državnim poduzećima gdje nitko ne pita za formule, nego se cijeni poslušnost. Njemačke tvrtke i ne pitaju za vrstu i razinu obrazovanja. Svi kandidati idu najprije psihologu da se utvrdi spremnost na učenje i napredovanje kroz kreativni rad. Slijedi školovanje pod strogom kontrolom tvrtke. Napominjem da se ne radi samo o “praktičnim znanjima” nego prvenstveno o fundamentalnim znanostima. Kada je pokojni nobelovac Lavoslav Ružička upitao direktore u CIBA-i kakvo školovanje očekuju, odgovor je bio jasan. Naučite ih dobro kemiju, a primjenu će naučiti kod nas. Stječe se dojam da je suština “Jokićeve reforme” dodjela diploma bez učenja i vjerojatno je glavni razlog masovne podrške. Ne vjerujem da su Hrvati izašli na ulice jer su gladni kvantne mehanike. U postojećim društvenim odnosima koji vladaju u EU nema lijeka navedenim problemima dok se ne provedu reforme, najprije one političke. Parlamenti bi se morali sastojati od još jednog doma u koji bi se birali zastupnici iz realnog sektora. U ovom parlamentarnom sustavu političari nemaju prirodne neprijatelje i brinu se samo o svojoj klasi koja je ujedno i jaka glasačka podloga što se protivi bilo kakvim promjenama.