Je li Mišo Kovač pjevač ili sportaš?
Jedno je od 10 do 15 pitanja na koja kandidat mora točno odgovoriti, a biraju se iz baze od 100 pitanja
Dok se u SAD-u testiranja provode od 19. stoljeća, europske države počinju testirati tek od polovine prvog desetljeća 21. stoljeća
Kako se zove glumica tragično preminula 15. kolovoza 2000. koja je glumila u filmovima Glembajevi, Treća žena i Tri muškarca Melite Žganjer? Koji je začin svjetski poznati izvozni proizvod? Jesu li Ivo Robić, Mišo Kovač i Oliver Dragojević pisci, pjevači, slikari ili sportaši? Tri su to pitanja iz upitnika za provjeru znanja o hrvatskoj kulturi i društvenom uređenju na koje odgovore moraju znati stranci koji žele hrvatsko državljanstvo.
Nema evidencije prolaznosti
Proces dobivanja državljanstva naturalizacijom (prirođenjem) propisuje rješavanje takvog testa, a da bi prošao, kandidat mora točno odgovoriti na 10 od 15 pitanja koje ispitivač u diplomatskim misijama u inozemstvu ili u policijskim postajama u Hrvatskoj bira iz baze od 100 pitanja i ocjenjuje. Slične testove imaju mnoge, iako ne sve, države, a upravo su rezultati posljednjeg testa u Danskoj izazvali buru. Tamo su dvije tre- ćine kandidata pale na testu jer nisu točno odgovorili na najmanje 32 od 40 pitanja. Veliki je to postotak i odmah je izazvao kritike da je test postrožen kako bi se otežalo dobivanje državljanstva zbog velikog priljeva imigranata, a kao dokaz tomu navodi se da je podignut postotak obaveznih točnih odgovora, ali i da su uvedena pitanja koja graniče s trivijalnošću. Primjerice, odgovor na pitanje kad je bila premijera prvog filma iz serijala o bandi Olsen nije, kad su ga pitali novinari, znao ni sam glavni glumac. Za razliku od Danske, u Hrvatskoj ne postoji evidencija o prolaznosti testova, kažu u MUP-u. Ako ne prođe, podnositelj zahtjeva ima pravo u roku od 15 dana ponovno pristupiti popunjavanju upitnika, dodaju. Iz MUP-a ističu da je prirođenjem, od 2012., kad je test uveden, u hrvatsko državljanstvo primljeno 15.975 stranaca. Uvođenje testa bilo je u skladu je s europskim trendom. I dok se u SAD-u testiranja provode od 19. stoljeća u raznim oblicima – od ispitivanja suca do upitnika, europske države počinju testirati potencijalne državljane tek od polovine prvog desetljeća 21. stoljeća. Velika Britanija uvela je test 2005., Austrija godinu kasnije, a Njemačka 2008. Usporedo, u tim državama razvija se i industrija priprema za testiranja koje nude škole. Za razliku od nabrojanih, neke države, poput Slovenije, ne testiraju kandidate. Uvođenje testova, kaže Sue Wri-
U Danskoj je posljednji, pooštreni test izazvao buru jer su pale dvije trećine kandidata Od kandidata se traži da razumiju nacionalnu zajednicu – da znaju mitove, junake, slavlja Sada je jasno: stranci, ako žele biti naši državljani, moraju se potpuno asimilirati Iz UN-a upozoravaju da testiranje ne jamči da će kandidat i usvojiti vrijednosti društva
ght sa Sveučilišta u Portsmouthu, poklapa se s promjenom paradigme o multikulturalnim društvima, koja je dominirala prethodna dva desetljeća. Od kandidata se traži da pokažu da razumiju nacionalnu zajednicu – da znaju mitove, junake, trenutke slavlja. Test traži i poznavanje nacionalne umjetnosti, književnosti i prostora. Takav odabir pitanja, primjerice, ima Hrvatska. Takva su pitanja nasljeđe 19. stoljeća i narativa o stvaranju nacionalnih država te trebaju u kandidatu izazivati ponos, smatra Sue Wright koja je za UN analizirala testove iz raznih država, ali i upozorila da testiranje ne jamči da će kandidat i usvojiti vrijednosti društva. No testovi pokazuju i definiraju li se religiozne i kulturalne razlike u nekoj državi kao privatna stvar ili kao javna politika, smatra njemačka sociologinja Ines Michalowski. SAD je na jednom polu – ima “suhe” testove, temeljene na poznavanju činjenica. Na drugom su Nizozemska i Danska. Te države tradicionalno, kao multikulturalna društva, imaju veliku ulogu u moderiranju neslaganja, pa i testovi upućuju na potrebu prihvaćanja normi, bilo da su kodificirane zakonima ili ne.
Kraj multikulturalizma
Paradigmatsko je pitanje iz danskog testa o tome mora li građanin, ako je vjernik, poštovati i druge običaje i zakone, čiji podtekst upućuje na neprihvatljivost odbijanja društvenih normi nekih pripadnika islamske vjere, od odbijanja rukovanja do spolne nejednakosti. Također, pitanje iz njemačkog testa o tome smiju li Tom (20) i Klaus (45) živjeti zajedno kao par anticipira da ispitanik nije iz Portugala ili Hrvatske, već iz drugačijeg kulturnog kruga. I dok je u doba dok je koncept multikulturalizma bio živ društvo bilo spremno napraviti pokoji ustupak i prihvatiti drugačije građane, sada je jasno: stranci, ako žele biti naši državljani, moraju se potpuno asimilirati.