Sve su rjeđe susjedske kavice
Samo trećina Hrvata može se pohvaliti životom u skladnom susjedstvu, a svi ostali sa svojim susjedima tek usput popričaju i gotovo se nikada ne posjećuju
Istraživači Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar anketirali su tisuću ispitanika, a sa svakim su razgovarali oči u oči Ljubica Gatarić Usputni razgovor najčešći je oblik socijalne interakcije sa susjedima u Hrvatskoj! Neovisno radi li se o selu ili urbanoj sredini, susjedi se nerado ili rijetko međusobno posjećuju, ali dođe li do stani-pani situacije, većina bi ipak mogla pitati susjede da im posude neke male stvari, pokazalo je jedno od rijetkih domaćih istraživanja o susjedstvu i socijalnoj integraciji u Hrvatskoj koje su proveli istraživači Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar: Geran Marko Miletić, Rašeljka Krnić i Filip Majetić. Anketiranje tisuću ispitanika obavljeno je osobno, licem u lice na adresi stanovanja u 35 gradskih i 67 seoskih ili prijelaznih naselja.
Potrebni su suradnja i dijalog
Autori zaključuju da se tek trećina građana može pohvaliti životom u skladnom susjedstvu, skladnom u smislu percipiranog stupnja socijalne kohezije, dok najveći broj njih nalazi neke elemente koji upućuju na manjkavosti ili potpunu odsutnost socijalne kohezije. Da bi se za neku sredinu reklo da je skladna, nije dovoljno da među njima nema konflikata ili socijalnog raslojavanja već su među njima potrebni suradnja i dijalog. Kvaliteta odnosa mjerila se kroz postojanje solidarnosti, povezanosti i povjerenje, a autori ističu da su ciljano koristili stroži kriterij – tražilo se slaganje sa sve tri ponuđene tvrdnje koje su pokazivale može li se vjerovati ljudima u njihovu susjedstvu, koliko su čvrste veze među njima i jesu li spremni pomoći. – U pokušaju davanja neke ukupne ocjene na osnovi ove analize ipak se teško oteti dojmu da je jedna trećina zadovoljnih malo. Malo je ispitanika koji mogu biti u potpunosti zadovoljni društvenim odnosima u svojem susjedstvu. Drugim riječima, ovaj nalaz upu- ćuje na to da velikom broj lokalnih sredina u Hrvatskoj nedostaje nužan preduvjet za kolektivno djelovanje, navode autori. Oko 21% građana ne vidi nijedan element koji bi upućivao na skladne društvene odnose u njihovom susjedstvu, a većinu – 46% posto građana – čine oni koji u svojem susjedstvu pak vide nešto između ovih dviju krajnosti. Kod mjerenja učestalosti interakcije otkriveno je da, iako je usputni razgovor najčešći oblik socijalne interakcije sa susjedima, gotovo 60% ispitanika to čini često ili svakodnevno. Ostali oblici socijalne interakcije sa susjedima znatno su rjeđi. Da se često ili svakodnevno međusobno posjećuju, izmjenjuju usluge ili zajednički obavljaju neke poslove, navelo je tek između četvrtine i petine ispitanika.
Češće se druže žene i stariji
Pritom su ispitanici nešto češće primali susjede u goste nego što su sudjelovali u zajedničkom obavljanju poslova ili pak izmjenjivali neke usluge. Najčešća ocjena za dvije čestice koje mjere gustoću susjedskih društvenih odnosa bila je dvojka, na skali od jedan do pet. Pritom rezultati pokazuju da je krug ljudi od kojih se može nešto posuditi nešto veći od kruga ljudi koje ispitanici smatraju svojim prijateljima. Konkretno, oko 40% ispitanika navodi odgovore koji upućuju na množinu susjeda koje smatraju svojim prijateljima, dok njih oko 26% navodi da u susjedstvu nemaju prijatelja. Na pitanje o mogućnosti male posudbe, oko 57% ispitanika daju odgovore koji upućuju na množinu susjeda od kojih mogu posuditi neku malu stvar, dok njih oko 13% navodi da takvih osoba nema oko njih. Provedena analiza pokazala je da od tri elementa lokalne socijalne kohezije u hrvatskom društvu samo spremnosti pomaganja susjedu ne manjka. Dodatno, pokazalo se da osobe ženskog spola, zatim osobe starije životne dobi te osobe koje se češće druže i imaju društvene odnose s većim brojem susjeda češće percipiraju veći stupanj socijalne kohezije u susjedstvu.