Zastavu na zatvaranju nosi neki od Sinkovića
Sara i Blanka nisu u konkurenciji jer putuju ranije iz Rija
Sve medalje smo slavili u selu, tamo smo donosili pivo i vino pa su nas Australci jednom prilikom slikali mobitelima, kaže šef naše misije Šegota
Budući da Sara Kolak, senzacionalna olimpijska pobjednica u bacanju koplja, kući kreće već danas, baš kao i Blanka Vlašić kojoj su ovo posljednje Igre, hrvatsku zastavu na svečanosti zatvaranja OI u Riju nosit će netko od braće Sinković. Prije četiri godine ta je čast pripala Damiru Martinu, a prije njega to su pak činili Tamara Boroš (2008.), Siniša Skelin (2004.), Igor Boraska (2000.), Goran Perkovac (1996.) i Dražen Petrović (1992.). – Na svečanom zatvaranju zastavu obično nosi najuspješniji sportaš koji je ostao u selu, a od medaljaša u tom trenutku će ovdje biti braća Sinković i Damir Martin jer će zbog rjeđih izravnih linija s Europom svi ostali medaljaši napustiti selo – naglasio je šef Hrvatske misije Damir Šegota. A nakon što je odradio svoje sedme Olimpijske igre (četvrte Ljetne), Šegota je bio jako zadovoljan ponašanjem hrvatskih sportaša.
Svi su se pridržavali propisa
– Svi su se pridržavali propisa vezanih za internu sigurnost i nisu neovlašteno izlazili iz sela, a i svi su cijelo vrijeme nosili propisanu odjeću s prepoznatljivim obilježjima. Kako ipak nismo mogli ljude držati u kavezu, odobrio sam im da odu na lokacije kao što su Copacabana ili kip Krista Iskupitelja, što bismo im mi organizirali. Dobra atmosfera na tri hrvatska kata u olimpijskom selu mogla se prepoznati i po bodrenju ostalih sportaša. – Meni je super bilo vidjeti košarkaše kako navijaju za Saru Kolak za koju nitko nije mogao pretpostaviti da će biti olimpijska pobjednica. Uostalom, mi smo svaku medalju proslavili tako da bih ja izvan sela kupio nekoliko kartona piva i nekoliko boca vina te tortu, no uz to smo imali i jednu neugodnu situaciju. Budući da je dopuštena litra pića po osobi, mi nismo činili ništa nedopušteno, no jednom prilikom su nas Australci počeli slikati mobitelima. Kada sam ih pitao rade li to zato što hoće poslati svojim novina- ma, zbunili su se. Negdje drugdje bismo mogli proslaviti medalju u nekom restoranu, no u nesigurnu gradu poput Rija to nije bilo moguće, a Hrvatska kuća je pak bila prilično udaljena od sela.
Pazi da ne dobiješ rak!
Šef Misije je sa sobom iz Zagreba donio deset ‘trofejnih’ cigara. – Rekao sam da ću zapaliti po jednu nakon svake medalje, pa se Sandra našalila rekavši da se, s obzirom na to kako nam je krenulo, pripazim da ne dobijem rak pluća. Kad smo već kod atletike, Šegota se osvrnuo i na ono što se pisalo o Sari Kolak i jedriličarskom dvojcu. – Nije točno da je Sari Kolak promijenjena avionska karta tek kada je ušla u finale, učinjeno je to tjedan dana prije, kada se na portugalskom avioprijevozniku TAP za to ukazala mogućnost. Budući da iz Rija ima premalo izravnih polijetanja za Europu, morali smo rezervirati karte i čekati prilike za promjene. Jedino smo za Sandru i Blanku kupovali pojedinačne karte, a one su si same doplatile za biznis klasu. Fantela i Marenić nisu sami kupili brod, jer im je taj novac refundiran, kao što i uvijek činimo. Naš sustav sporta ima nedorečenosti, no glupost je kad se piše da su sve ove medalje financirali samo roditelji. Svi ti sportaši bili su pokriveni s barem 90 posto troškova, da li kroz HOO, lokalnu samoupravu ili bilo koji oblik društvenog novca. Recimo, Sari Kolak je HOO platio operaciju ramena, a potom joj je i posebnom odlukom Vijeća HOO-a odobreno 30-ak tisuća kuna da ostane u programu kada nitko nije ni sanjao da će biti olimpijska pobjednica.
O ODNOSU DRŽAVE Meni je super bilo vidjeti košarkaše kako navijaju za Kolak za koju nitko nije mogao pretpostaviti da će biti pobjednica DAMIR ŠEGOTA šef Hrvatske misije u Riju