Boris Lalovac
Bivši i kandidat za novog ministra financija govori o financijskim i poreznim reformama koje će provesti ako SDP dođe na vlast Poreze na plaće još ćemo rezati da građanima više ostane, a ekonomija raste
Poreznici i ministri financija nisu baš među najpopularnijim državnim dužnosnicima, no Boris Lalovac je iznimka, vjerojatno zbog svoje otvorenosti i neposrednosti u komunikaciji s javnošću. Za Večernji list razgovarali smo s ministrom financija u Milanovićevoj Vladi između dva predstavljanja izbornog programa Narodne koalicije o onome što građane najviše zanima: hoće li im rasti dohoci ako ljevica ponovno osvoji vlast.
Na prošlim izborima bili ste prvi na listi i dobili 36,82 posto preferencijalnih glasova, i to je bio jedan od najboljih rezultata. Kako objašnjavate svoju popularnost? Za bivšeg ministra financija baš se ne očekuje da bude popularan u narodu?
U zemlji koja je u ekonomskoj krizi jest neobično da je Ministarstvo financija popularnije nego druga ministarstva. Za sebe samo znam da sam radio pošteno i sa srcem, i da sam htio napraviti neke promjene u onih samo godinu i pol dana koje sam „naslijedio“od Linića. To nije bilo lako jer je u tom trenutku u Ministarstvu doslovno vladao kaos. Otišlo je troje ključnih ljudi koje je trebalo zamijeniti, a nitko nije htio doći u Ministarstvo. Zvao sam dosta ljudi iz privatnog sektora da mi dođu pomoći, nisu htjeli, zvao sam čak i neke makroekonomiste iz banaka i također dobio odbijenicu, pa onda iz krugova na tržištu kapitala, pa sam i tu dobio odbijenicu. Ali snašao sam se.
Mala im je bila plaća?
Čak ne ni mala plaća, nego pritisak je bio ogroman, a ljudi nisu htjeli riskirati godinu i pol dana prije izbora, a osim toga, u Ministarstvu baš i nije bilo lako raditi. Tako sam ja dobio poziv od premijera da preuzmem Ministarstvo, a onda sam dosta dugo radio bez zamjenika i pomoćnika. Trebalo je malo i smiriti cijelu situaciju i napraviti neke pomake, što nije lako kad znate da imate još samo godinu i pol dana mandata. Većina drugih u toj situaciji nastoji samo održavati „hladni pogon“, isplatiti plaće i mirovine, no ja sam se odlučio povući neke poteze za koje sam mislio da bi mogli preokrenuti loše trendove, a to mi je i uspjelo.
Možete li istaknuti glavne?
Inače volim donositi odluke tek na temelju puno brojki i podataka, to je moja strast, tako da je mi je prva veća akcija bila da ustanovim koliki su točno dohoci i porezno opterećenje dohotka pa sam izašao s prijedlogom da ukinemo stopu od 40 posto. Vidio sam da su različita tumačenja je li porez 25 ili 40 posto uzrokovala brojne probleme građanima i tvrtkama, da su se ljudi puno žalili, i vidio sam da ne bismo smjeli s porezom kažnjavati rad, pogotovo ako netko radi dva i više poslova, jer upravo je rad najviše nedostajao Hrvatskoj. A 40 posto poreza je kao kazna. Osim toga, krenuo sam s inicijativom da se taj sustav pojednostavni, da se porezna uprava rastereti i da ljudi na sve poslove ne plate više od 25 posto poreza jer i to je visoka stopa, pogotovo u državi koja, budimo iskreni, ne nudi takve javne usluge koje bi mogla naplaćivati 40 posto dohotka. To možda nude Švedska ili Njemačka, ali Hrvatska još ne. Vidio sam i da je tako visoki porez razlog da nas izbjegavaju velike korporacije. Ali otpori da se to promijeni bili su veliki, posebno u lokalnoj zajednici koja se financira iz tih poreza. Zato smo kao prvi korak išli na rasterećenje plaća kroz povećanje neoporezive osnovice i podizanje granice dohotka koji se oporezuje najvišom stopom.
U predizbornom programu predviđate daljnje podizanje granice dohotka za najvišu poreznu stopu, ali 40 posto opet ne ukidate?
Tražimo sveobuhvatnu reformu, kao „dvokorak“, sada planiramo neoporezivi dio dohotka povećati na 3000 kuna, te da se stopa od 40 posto počne primjenjivati tek na iznos plaće veće od 19.000 kuna. Cilj je da se i lokalne zajednice stignu prilagoditi, jer one su s promjenama poreza izgubile dvije milijarde kuna prihoda. A one bi svoje projekte više trebale financirati imovinskim porezima, ne samo na nekretnine nego i iz koncesija, i novcem fondova EU.
Pokrenuli ste i veliki „lov“na krupne utajivače poreza skrivene po off- shore oazama, ali nekako je to brzo splasnulo?
Druga inicijativa je bila osnivanje poreznog USKOK-a, kada smo Cvitan i ja posjetili američku poreznu upravu, a ja sam posjetio i njemačkog ministra financija Schäublea, kojeg sam molio za tehničku potporu i suradnju s njemačkom poreznom upravom, da naša porezna uprava bude više okrenuta poduzetnicima. Tada smo prvi put uveli i obvezujuće, jednoznačno mišljenje porezne uprave. U porezni USKOK doveli smo najbolje ljude koje smo mogli dobiti i oni su u godinu dana zajedno s Državnim odvjetništvom otkrili utaje poreza ukupno veće od milijarde kuna. Što se tiče off-shore utočišta, nismo posustali, nego se to i mora raditi „u tišini“. Nezadovoljavajući rezultat smo imali jedino sa Švicarskom i Austrijom. To su sve bili pote-