Hrvati sve više vjeruju novinama
Eurobarometar u članicama Europske unije i još pet zemalja istražio vjeruju li građani i koliko medijima, odnosno u koje medije imaju najviše povjerenja
Hrvatski građani bitno više vjeruju medijima nego samo godinu dana prije. S Europom se slažemo u nepovjerenju u društvene mreže
Europljani najviše vjeruju onome što čuju na radiju (55%), potom onom što vide i čuju na televiziji (48%), pročitaju u tiskanim novinama (43%), na internetu (35%), a najmanje vjeruju društvenim mrežama (20%). Opći je to zaključak Eurobarometra koji je 2015. godine u svakoj članici EU i još pet europskih zemalja oči u oči ispitao oko tisuću građana starijih od 15 godina. Zanimljiv je i rječit podatak da od 33 zemlje samo stanovnici Albanije imaju visoko povjerenje u društvene mreže, dok stanovnici Velike Britanije, Švedske i Luksemburga najmanje vjeruju informacijama plasiranim tim putem. U samo 12 zemalja, većinom u istočnoj Europi, internet je pozitivno ocijenjen, a inače je tendencija da mu se ne vjeruje.
Približavanje publici
Povjerenje između medija i njihove publike inače se usko veže uz povjerenje građana u demokratske političke institucije ili, šire gledano, u demokratske vrijednosti, no usto za medije je taj odnos bitan putokaz naročito u strateškom planiranju oblikovanja svojeg proizvoda – medija i medijskih priloga – kako bi bili što bliže svojoj publici. Istina, povjerenje je percepcija pojedinca o pouzdanosti neke osobe ili institucije, ali kada se te pojedinačne ocjene zbroje dobije se barem trend, ako ne i posve točna dijagnoza. Hrvatski građani, iznenađuje nas Eurobarometrovo istraživanje, bitno više vjeruju medijima nego samo godinu dana prije, a povjerenje je naročito raslo televiziji (kod nas je TV, za razliku od prosječne Europe, prva po povjerenju), radiju i tiskanim novinama. S Europom se slažemo u nepovjerenju u društvene mreže, a sa zemljama istočne Europe u povjerenje u internet. Tisak, dakle, u europskom prosjeku povjerenja drži zlatnu sredinu. U 13 zemalja (nordijske zemlje, Benelux i još neke) jasna je tendencija rasta, a među njima je i Hrvatska u kojoj je zapravo bitno smanjeno nepovjerenje građana u novine.
Naklade ipak padaju
Gledajući samo hrvatsku zbilju – naklade tiskanih medija stagniraju ili padaju, a povjerenje u njih raste – neizbježno se postavlja pitanje korelacije tih trendova. Što bi mogao biti razlog tome, mijenjaju li čitatelji mišljenje ili se mijenjaju novine? I jedno i drugo, bio bi točan odgovor, jer čitatelji istražuju, uspoređuju, slušaju druge čitatelje i donose zaključak o povjerenju u medij. Usto, printu su ostali vjerni oni koji mu zaista vjeruju. S druge strane, primjetno je nastojanje redakcija papirnatih novina da svoj, u odnosu na elektroničke medije, sporovozni ritam izlaženja na tržište prilagode brzoj konkurenciji. Čitateljima daju dodanu vrijednost kroz ozbiljne analize, intervjue, komentare..., što oni očito znaju cijeniti. Spomenimo još i znakovit zaključak Roberta Suáreza Candela, voditelja EBU-ova odjela za medijske analize, u vezi s istraživanjem objavljenim u engleskom Guardianu: Zemlje koje snažno financiraju javne RTV servise imaju viši stupanj slobode medija, višu stopu izlaska na izbore, manje desničarskog ekstremizma, bolju kontrolu korupcije i, ukupno gledano, zdraviji demokratski sustav”.