Spirala nasilja u koju junak upada u vlaku od Dugog Sela do Zagreba
Vlak kreće sa zagrebačkog Glavnog kolodvora prema Dugom Selu. Glavni junak ovog krimića svaki dan, dva puta tijekom 20-minutne vožnje vlakom, promatra svoje suputnike. Odjednom se taj mirni čovjek počinje uvlačiti u njihove živote... To je pozornica na koju svoj novi krimić postavlja Bruno Šantek u romanu “Dosta!” (Profil, urednica Sandra Pocrnić Mlakar, 89 kuna). Šanteku je ovo drugi kriminalistički roman (nakon “Tajkunovih nasljednika”), a samo činjenica da se radnja odvija na potezu od Zagreba do Dugog Sela zaintrigirat će mnoge ljubitelje žanra. No, premisa od koje kreće autor sve je samo ne tipična za žanr. Njegov je glavni junak, naime, čovjek koji ne može – ne pomoći. Tako će te noći u kojoj počinje roman s vlaka skupiti pijanu maloljetnicu, a nakon što nju zbrine, rastu mu apetiti. Umiješat će se u učenje traumatiziranog srednjoškolca, potaknuti zlostavljanu ženu da pobjegne od muža nasilnika, čime joj život dovodi u neposrednu opasnost, ali i zaustavi krajnje nasilnog policajca. Autoru se, naravno, može zamjeriti naivnost, jer teško je povjerovati da se u našem otuđenom svijetu baš takvi samaritanci svakodnevno voze vlakovima, iako bismo željeli da je tako. No, kako knjiga odmiče, jasno je da Šantek svog “borca protiv vjetrenjača” namjerno stavlja u situacije u kojima bi svatko “pametan” okrenuo glavu na drugu stranu. To i jest cilj ovog krimića, pokazati nam kako je lako zgražati se nad nevoljama Lisbeth Salander Steiga Larssona i još lakše okrenuti glavu na drugu stranu kada čujemo zvukove nasilja koji dopiru kroz zid koji nas dijeli od prvih susjeda. Zbog toga skala nasilja kod Šanteka raste geometrijskom progresijom i zato ga valja pročitati.