Dao bih ruku da mogu izmijeniti Ovršni zakon. Iz oporbe to ne možemo
Kažu da su izgubili kontrolu nada mnom, a to se može samo u totalitarnom sustavu, gdje svi slušaju jednoga vođu
Hrvoje Runtić ušao je u Sabor kao član Živog zida u IV. izbornoj jedinici. Osječanin koji se, zbog kampanje, nedavno preselio u Zagreb, nije u izbornoj noći bio u stranačkom stožeru, a već jutro kasnije u javnost su isplivala neslaganja, pa i pokrenut pravi verbalni rat.
Zašto niste bili u stožeru u izbornoj noći i jesu li vas uopće zvali na doček?
Na doček su me pozvali iz Udruge Franak, ne iz Živog zida. Nisam došao jer nisam mogao biti u istom prostoru s Jurom Martinovićem, koji je kupio stan na dražbi od ovršenice koja ima kredit u švicarskim francima. To se protivi biti Živog zida. Drugo, ne pada mi na pamet jesti i piti u Hotelu Antunović dok naši građani kopaju po kontejnerima. Sve drugo što su rekli je laž.
Ivan Sinčić tvrdi da mu ne odgovarate na telefonske pozive...
To nije istina, možemo zatražiti da nam izlistaju telefonske pozive pa će se vidjeti da me nije zvao dva, tri tjedna.
Komunikacija je među vama, znači, još ranije prekinuta?
Jednostavno su me odrezali nakon što sam se prije dva, tri tjedna usprotivio načinu donošenja odluka. Odluke ne donosi Glavni odbor, kako je propisano statutom, nego ih donose tri osobe – Sinčić, Vladimira Palfi i Ivan Pernar, na osnovi svojih stavova. To je protustatutarno, ako ne i protuzakonito. Stranka mora imati skupštinu, računovodstvo, knjigovodstvo, glavni odbor, nadzorni odbor, a ta tijela uopće ne postoje. Rekao sam im tada da ne možemo tako, nismo više udruga aktivista, jer sve je upućivalo na to da ćemo postati ozbiljna par- lamentarna stranka. Živio sam u Osijeku i nisam imao puno kontakta s njima pa tek kada sam, zbog kampanje, unajmio stan u Zagrebu, vidio sam kolika im je figa u džepu.
Proglašeni ste odmetnikom.
Rekli su da su izgubili kontrolu nada mnom, a to se može samo u totalitarnim režimima, gdje svi slušaju jednoga vođu. Ja mislim svojom glavom. I ne smatram da trebamo vječno sjediti u oporbi i kritizirati sve oko sebe. Ako mogu pridonijeti da se smanji iseljavanje, da ljudi ne kopaju po kontejnerima, barem promijeniti Ovršni zakon, dat ću svoju ruku. Nismo ni trebali ulaziti u Sabor budemo li pljuvali i četiri godine govorili svima “vi ste glupani”. Nije vrijeme za to, ovršni smo eldorado. Bilo bi to neodgovorno i bila bi to prijevara birača.
Znači li to da ćete se prikloniti nekome?
Ostat ću dosljedan, bio nezavisni ili ostao član Živog zida, treće opcije ni nema. A oni sada planiraju osnovati stranku simboličnog naziva Živi zid Ivana Vilibora Sinčića, valjda zato da bi se mene riješili.
Ima li još nezadovoljnika?
Ima nezadovoljnika u stranci, a među zastupnicima je to Marin Škibola. No, on je konstruktivan i želi da ostanemo na okupu. Neću izdati načela Živog zida jer su to, u konačnici, i moja životna načela. No, ne želim biti dio stranke u kojoj se odluke donose urlanjem.
Mislim svojom glavom, ne smatram da trebamo vječno sjediti u oporbi i kritizirati sve oko sebe
Odluke ne donosi Glavni odbor, kako je određeno statutom, nego tri osobe – Sinčić, V. Palfi i Pernar