Prvi put nakon 20 godina Lačni Franz ima novi album
Izuzev par pjesama, “Sve dobro” nije se uspio približiti ostavštini starog benda
U nedostatku drugih spona s prošlosti, Predin je prearanžiranjem i preradom tri velike stare pjesme stavio u današnji kontekst
arsen.oremovic@vecernji.net Zeznuta je pozicija na ovim našim (malim) tržištima istinskih umjetničkih duša koje opravdano žele iznadprosječan život a da puno ne kompromitiraju ili posve gurnu u stranu svoj integritet. Slovenac Zoran Predin jedan je od rijetkih kojemu to dobro uspijeva poći za rukom.
Izan konteksta prošlosti
Doduše, posljednjih godina sve više u prvi plan gura svoju šarmersku šansonijersku stranu na štetu rane rokerske oštrine, ali nijednim od raznoraznih projekata kojima se uspješno održava u mainstreamu regije nije prešao granicu dobrog ukusa. Radišnost i potreba za neprestanim oplahnjivanjima karijere morali su ga prije ili kasnije dovesti do točke s koje je počeo – Lačnog Franza. I to se dogodilo objavljivanjem novog studijskog albuma “Svako dobro”, prvog nakon dvadeset godina potpisanog imenom tog benda. Na nesreću, nijedan od nekadaš- njih članova benda danas više nije glazbeno aktivan, barem tako kaže Predin, pa je s potpuno novom i mladom ekipom krenuo krčiti staru slavu. Predin kaže da bi ovaj Lačni Franz najbolje bilo promatrati kao novi bend, izvan konteksta prošlosti, no kao nekome tko ih je gledao na prvom većem koncertu u zagrebačkom Domu sportova 1981. u vrijeme izlaska debija “Ikebana”, to mi je naprosto nemoguće.
Zastavica cijele skupine
A nije ni naodmet teorijski postaviti pitanje – bez pretenzija na davanje odgovora – može li jedan originalni član, pa makar to bio i frontmen/autor, nositi zastavicu cijele skupine. Istina, bend je i za vrijeme prvog vala postojanja trpio promjene, najznačajnija je bila odlazak gitarista Ota Rimelea, tako da se sad postavlja tek pitanje koliko novi Lačni Franz nudi od stare estetike. Tko zna kako bi bend danas zvučao i da je ostao isti. Možda bi najavni singl “Daj pusu” bio današnji smjer benda, ali u odnosu na točku u kojoj smo bend ostavili i njegovu ostavštinu ta pjesma i nije puno obećavala. Na sreću, tu su uvodna i ponajbolja pjesma “Vaš as na deset” i donekle “Ja vraćam sunce u svoj dan” koje bi mogle biti dio nekadašnjeg repertoara, dok ostatak većinski zvuči kao aktualni trenutak u Predinovu solističkom djelovanju. Samo je ovoga puta ono upakirano u rokerske aranžmane s mrvicu previše gitarističkih trikova iz artiljerije (rutinskog) heavy metala. U nedostatku drugih spona s prošlosti, Predin je prearanžiranjem i preradom tri velike stare pjesme stavio u današnji kontekst u kojem posebno, dakako, odjekuju “Praslavenovi” stihovi: “Našli smo se, raspeta i kastrirana raja. I sebi, propisno do jaja, sjebali smo sve što smo sebi sjebat’ mogli”. Predin nije ni približno nešto slično napravio ostavštini starog benda, ali teško se oteti dojmu da je aktualni Lačni Franz samo jedna u nizu njegovih prolaznih faza.
Teško se oteti dojmu da je aktualni Lačni Franz samo jedna u nizu Predinovih faza