Radikalan plan
Rimski klub: Za spas Zemlje treba ograničiti gospodarstvo i rađanje
Neke dosadašnje prognoze nisu bile točne, nafte još ima dovoljno, a tehnologija napreduje na način koji nije bilo moguće predvidjeti
Dvojica znanstvenika, pripadnika Rimskog kluba koji okuplja i znanstvenike i umjetnike, objavila su u Berlinu novo upozorenje prema kojem će neumjereni rast uništiti naš planet. Jørgen Randers, norveški akademik i profesor klimatske strategije, i nizozemski ekonomist Graeme Maxton imaju i konkretne prijedloge kako spriječiti uništenje Zemlje. Neki od prijedloga podsjećaju na ozloglašene Malthusove teorije o tome kako stanovništvo toliko pretjerano raste da neće biti dovoljno hrane za sve. Pokazalo se da hrane zahvaljujući novim tehnologijama ipak ima, iako se stanovništvo i dalje ubrzano povećava.
Ipak nas je možda previše
Međutim, postoje drugi problemi koje izaziva sve brojnije čovječanstvo, koje ugrožava opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Račun za takav rast može biti na kraju previsok, kao što su se ljetos uvjerili i Dubrovčani kad je Stradun toliko preplavljen ljudima da više nitko u šetnji nije mogao uživati pa je očito da rast broja turista jednom mora biti zaustavljen. Dvojica znanstvenika tako predlažu ograničavanje rađanja na jedno dijete, pa bi to i nagrađivali. Žene koje ne rode ili imaju samo jedno dijete nagrađivali bi s 80 tisuća dolara, koje bi dobile za 50. rođendan. Tvrde čak kako bi bilo jako dobro kad bi se stanovništvo i smanjivalo! Autori objašnjavaju kako je udvostručenje broja stanovnika na svijetu glavni uzrok progresivnog uništenja našeg planeta, piše njemački Spiegel. Primjera za to zaista ima na sve strane, i u nerazvijenom svijetu i na bogatom zapadu, uništavaju se šume u Mijanmaru, okoliš i životinje u Africi, a zbog pretjerane gradnje jako se promijenio i američki pejzaž, kako to u svojim romanima upozorava američki pisac Jonathan Franzen. Randers i Maxton također su već zajedno objavljivali slične upozoravajuće radove. Dvojica autora u pitanje dovode i temeljnu, neupitnu, gotovo dogmatsku postavku suvremene ekonomije koja zahtijeva neprestani rast gospodarstva i snižavanje troškova, a pod time se obično misli na cijenu rada, o čemu stalno slušamo i u Hrvatskoj. Zato predlažu ograničavanje rasta bru- to društvenog proizvoda na jedan posto. Jedan posto je dovoljno, ističu te tvrde da bi se upravo manjim rastom suzbila društvena nejednakost koja je naročito poharala Ameriku i prvi put među predsjedničkim kandidatima bio je netko kao Bernie Sanders koji za sebe kaže da je socijalist. Ako se to ne promijeni, Amerika možda više i neće biti obećana zemlja za radnike iz mnogih zemalja. Manji rast sigurno bi doveo i do manje intenzivnog uništavanja okoliša, ističu znanstvenici. Za pitanje megalomanske nejednakosti imaju dva prijedloga, slično kao i francuski ekonomist Thomas Piketty, predlažu veće poreze bogatašima i najprofitabilnijim kompanijama, a i njima je u fokusu nasljeđivanje. Porez na nasljedstvo trebao bi biti velik, i do 100 posto! Na tvrdnje da bi veliki porez koji bi nametnuli bogatim kompanijama uništio radna mjesta i srušio BDP kažu kako to pravilo u stvarnosti ne vrijedi, da su ga lansirali kapitalisti i banke. Neobičnu pojavu da se danas na bogatom Zapadu mora raditi puno dulje dnevno nego prije, dok su mnogi na burzi rada, pa jedni nemaju vremena za život, a drugi novca, Randers i Maxton riješili bi tako što bi dnevno radno vrijeme skratili. Radno vrijeme bilo bi kraće, ali bi i plaće bile manje, no dobivalo bi ih više ljudi, ideja je za koju se zalažu dvojica članova Rimskog kluba. Nezaposleni bi dobivali naknadu, pa bi, primjerice, bili nagrađeni i ljudi koji se brinu o članovima obitelji, nešto slično o čemu se upravo govorilo u izbornoj kampanji u Hrvatskoj, gdje su pobjednički HDZ, baš kao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, obećavali da bi majke troje djece trebale dobivati prosječnu plaću. Prisjetili su se autori ovih prijedloga i zaboravljenih načina da se digne privreda u nekoj nerazvijenoj zemlji – tako da se granice podignu uz pomoć carina i kontingenata i uvoz ograniči. – Kad je nezaposlenost glavni problem u nekoj zemlji, liberalizirana trgovina situaciju još pogoršava jer premješta radna mjesta u inozemstvo – ističu. Komentirajući te prijedloge, ekonomist Ljubo Jurčić podsjeća da su prognoze Rimskog kluba često bile promašene. – Predviđali su tako iscrpljivanje zaliha nafte, pa se pokazalo da nafte ima za još puno godina. Njihovi modeli matematički su točni, ali ne uzimaju u obzir kvalitativne i tehnološke promjene – kaže Jurčić. Podsjeća i kako su krajem 60-ih godina predskazivali da će rast broja stanovnika ugroziti život na Zemlji, no, kaže, to se nije dogodilo. – Tehnologija napreduje na način koji uopće nije bilo moguće predvidjeti. Tako se prognoziralo da će videovrpce zamijeniti videožice, a danas su to CD-ovi. Tko je mogao predvidjeti da ćemo u automobilima imati GPS, da će nas kompjutori točno navoditi na cilj – kaže. Autori iz Rimskog kluba predlažu i porez na emisiju ugljikova dioksida, a taj novac išao bi izravno građanima. Jurčić kaže da se crne prognoze o širenju ozonskih rupa zbog rasta emisije ugljikova dioksida nisu ostvarile.
Prognoze promašile
– Sad se pokazuje da se rupe više ne šire – ističe. Međutim, kad je riječ o nejednakosti i nezajažljivoj pohlepi, Jurčić ističe kako je o tome kao ključnom problemu puno pisao te navodi da sve zapravo piše u Bibliji ili Kuranu, kako je kome drago. Alah je stvorio dovoljno dobara, a o ljudima ovisi hoće li ih ravnomjerno raspodijeliti, kaže Kuran. A Biblija upozorava da će pohlepa i bahatost uništiti svijet. Svaka civilizacija zapravo postaje žrtva vlastita napretka, to se dogodilo Mezopotamiji, Egiptu, Rimu – kaže Jurčić. Pohlepa da se dođe do nafte bez plaćanja koncesija dovela je, ističe kao današnji primjer, do provociranja rata u Libiji. No, uz nejednakost unutar država, sve veće posljedice izaziva nejednakost između nerazvijenih i razvijenih država koja pokreće goleme valove migracija. Razvijeni svijet se najviše brine o tome što će sa svojim golemim viškovima, pa je ovih dana Kina upozoravana da ne ugrožava svjetsko tržište prevelikom proizvodnjom čelika. Njemačka bilježi rekordan suficit od 310 milijardi dolara, ali ipak se jako brine jer je njemački izvoz u srpnju pao 10 posto. Na prigovore da radnike ne plaćaju dovoljno, Nijemci se brane da su povećali najniže plaće i mirovine, ali ipak bivša Istočna Njemačka još nije blizu zapadnog standarda. Tamošnje nezadovoljstvo umjesto da se usmjeri na povisivanje plaća usmjerava se prema migrantima i time ide na ruku radikalnoj desnici, u ovom trenutku oličenoj u liderici AfD-a Frauke Petry čija popularnost raste i osigurava joj uspjeh na parlamentarnim izborima 2017. godine.