Plenković je na udaru ponedjeljkaša i njihovih stranih donatora
Raspad koalicije okupljene oko Živog zida koji se odvijao u realnom vremenu u izbornoj noći nešto je do sada neviđeno. Bilo je tragikomično gledati kako Palfi i Sinčić govore jedno – da ostaju u oporbi i da se i iz te pozicije mogu gurati promjene, a Miši
HDZ i Most ojačani s još par ruku koje treba istrgovati uz minimalnu političku i financijsku štetu, formirat će stabilnu Vladu
Javio se još jedan “ponedjeljkaš” i stari HDZ-ov registrirani partner Milorad Pupovac koji hvali Plenkovića, ističe kako se takvi znalci vani “plaćaju suhim zlatom“. Ističe, međutim, i to da manjinci neće podržati Vladu bude li u njoj ministar Hasanbegović. Iako je Hasanbegović sam preferencijalno dobio više glasova nego pet manjinskih zastupnika zajedno
Već dugo u hrvatskom javnom govoru nije izrečena misao koja bi postala dio opće baštine poput kultnih rečenica: “‘Ko je jamio, jamio“, “Pola meni, pola tebi, pola Bagi“ili “Ki bi da bi“. No u izbornoj noći, nakon duge suše, dobili smo novo zrnce mudrosti koje puno govori o većem dijelu hrvatske političke scene. Na pitanje novinarke HRT-a hoće li ostati u oporbi Ivan Lovrinović, friško izabrani zastupnik Jedine opcije formirane oko Živog zida, odgovorio je: “Sutra je ponedjeljak”. Misao je slična onoj “sutra je novi dan“koju izgovara Scarlett O’Hara na kraju filma Zameo ih vjetar, s tom razlikom što ona izražava nadu, a on namjeru. Iskaz koji inače ne govori ništa, čisti truizam poput teze “sutra je ponedjeljak“, izrečen u nedjelju navečer, kao odgovor na pitanje postavljeno nakon objave prvih izbornih rezultata govori sve. Lanjski Most imao je problem brze sklepanosti, gdje su se neki dijelovi prikrpili na javnosti atraktivnu jezgru pa potom u poslijeizbornoj političkoj praksi otpadali, no raspad koalicije okupljene oko Živog zida koji se odvijao u realnom vremenu u izbornoj noći nešto je do sada neviđeno. Bilo je tragikomično gledati kako Palfi i Sinčić govore jedno – da ostaju u oporbi i da se i iz te pozicije mogu gurati promjene, a Mišić i Lovrinović pitijski mudruju kako ne treba ništa isključiti i kako je sutra ponedjeljak. “Ako ne možeš promijeniti svijet, možeš promijeniti kavanu“, govorio je jedan pokojni hrvatski filozof. U slučaju opcije “Promijenimo Hrvatsku“vrijedilo bi – ako ne možeš promijeniti Hrvatsku, možeš promijeniti koaliciju. No kasniji definitivni rezultati pokazali su da sutra možda ipak neće trebati biti “ponedjeljak“i da su HDZ i Most sami vrlo blizu većine. U međuvremenu se priča oko Živog zida ljušti kao luk. Osim što se pokazalo kako su stari lisci uzjahali mlade mulce i preko njih došli u Sabor, pokazalo se da ni mladci međusobno nisu bili fer, već da ih je ozbiljno zahvatio pravaški sindrom, tipičan za spoj velikog moraliziranja i male pameti, u kompliciranoj priči oko pečata, legalnih i nelegalnih skupština, međusobne ljubomore nekoliko prvih dama, pa već kruže šale da će se uz postojeći Živi zid i Živi zid Ivan Vilibor Sinčić registrirati i Čisti Živi zid, Živi zid 2011. i Autohtoni Živi zid. Za razliku od Mosta koji je opstao, nakon zadnjih događaja čini se da će Živi zid doživjeti sudbinu Laburista, trash hita za samo jedno ljeto, iskorištenog od “ponedjeljkaša“i izjedenog vlastitom nesposobnošću. “Ponedjeljkaši“se u hrvatskoj politici mogu podijeliti u dvije skupine: manifestni i latentni. Bandić je odavno rekao kako može sa svima, no čini se da neće trebati nikome. Lovrinovićevci su nakon prvih rezultata bili prilično manifestni, kasnije, kad se pokazalo da nisu neophodni za formiranje vlasti, da bi dugoročno sačuvali obraz, postaju latentni i vjerojatno će hibernirati i u Saboru usitno moralizirati do sljedećeg “ponedjeljka“koji može osvanuti ako tijekom mandata dođe do sukoba HDZ-a i Mosta i potrebe za preslagivanjem. Znakove “ponedjeljkašenja” počeo je pokazivati i HNS, ali su se i oni brzo pritajili i čini se da su više poslužili kao HDZ- ova prijetnja praznom puškom Mostu, u smislu – možemo mi i bez vas. U međuvremenu se javio još jedan “ponedjeljkaš” i stari HDZ-ov registrirani partner Milorad Pupovac koji hvali Plenkovića, ističe kako se takvi znalci vani “plaćaju suhim zlatom“, ali i postavlja uvjete potpore novoj Vladi. Osim o zlatu, govori i o Zlatku. Ističe kako manjinci neće podržati Vladu ako u njoj bude ministar Hasanbegović. Iako je Hasanbegović u nedjelju sam preferencijalno dobio više glasova nego pet manjinskih zastupnika zajedno, izgleda da to u “ponedjeljak“ne mora značiti ništa. Poput ljubuškog dječaka koji je 1980. u školskom sastavku na temu “što je sve drug Tito učinio za nas“napisao “Drug Tito nas je toliko zadužio da se nikada nećemo moći odužiti“, može se reći, istim riječima kojima sada Pupovac tepa Plenkoviću, kako za hrvatski proračun Pupovac vrijedi “suhog zlata“. Možda bi bilo dobro postaviti ga pred alternativu, da mu Hasanbegović uručuje za SNV i Vijeće nacionalnih manjina istu svotu kao i do sada ili da se sredstva smanje na minimum, a da mu ih daje netko koga on smatra ideološki podobnim. Pupovac za “uvjet Hasanbegović“daje dva argumenta: prvo kaže da je “on ono po čemu je Hrvatska bila negativno slikana u EU i svijetu“. No što o stanju u Hrvatskoj zna venezuelanski dramaturg i slični potpisnici antihasnbegovićevske peticije? Kakav je to intelektualac koji bjanko potpisuje hajku protiv čovjeka u državi čiji jezik ne poznaje i ne može ni po čemu razlučiti što se ondje doista događa? Ponedjeljkaši ili utorkaši, svejedno, servirali su prikaz Hrvatske u Guardianu, gdje se rezultati ovih izbora, koji ljutim desničarima izgledaju kao pobjeda centrističko, mlako bruxelleske elite, prikazuje kao povratak nacionalizma u sumornu zemlju u kojoj vlada “posttraumatski životni stil“itd. Budući da “eksperti“za naše područje ne znaju hrvatski jezik, oni ne mogu steći nikakvu izravnu sliku o stanju u Hrvatskoj. Radi se o pukim trbuhozborcima svojih informatora iz Hrvatske, od kojih bi uskoro proračun mogao dijelom odahnuti pa se već prebacuju na strane donatore koje pak treba uvjeriti da je u Hrvatskoj na vlasti mračni režim protiv kojeg se jedino oni, eto, hrabro bore. O ozbiljnosti Guardiana kada piše o jugoistoku Europe svjedoči bajka koju je objavio tijekom pokušaja “bošnjačkog proljeća“u BiH, kada su ushićeno uvjeravali čitatelje kako se događa velika revolucija svjetskog značenja u kojoj su se gladni Bošnjaci, Hrvati i Srbi zagrljeni spontano i zajedno pobunili protiv mrskih, kapitalističkih nacionalističkih vlastodržaca. Pri tome su iznosili i činjenične laži da se masovno prosvjeduje i na većinski srpskim i hrvatskim područjima. Nakon što se stvar ispuhala i istina izbila na vidjelo kad su zadnje skupine prosvjednika došle pred američku ambasadu u Sarajevu pitati što dalje, Guardian nije objavio ispriku čitateljima zbog dezinformiranja. Toliko o “slici u svijetu“. Druga je Pupovčeva zamjerka da Hasanbegović “zastupa revizionističke stavove“. To da predstavnici nacionalnih manjina, izabrani na posebnim listama, na ovakav način kadroviraju u Vladi i ucjenjuju skandalozno je, jednako kao i paušalno etiketiranje ljudi kao “revizionista“, što je primijenjeno na historiografiju besmislica, jer je ona po definiciji re-vizionistička, tj. u svijetlu novih istraživanja i uvida stalno nanovo sagledava i reinterpretira prošlost, za razliku od svete, definitivne, politički pomazane komunističke historiografije čijim bi se dogmama valjda neupitno trebalo klanjati i danas, inače ne smiješ u Vladu. Hoće li se novi premijer i njegovi najbliži suradnici dati ucjenjivati od domaćih ponedjeljkaša i njihovih stranih odjeka ostaje vidjeti. Hoće li Hasanbegović ponovo postati ministar kulture veliko je pitanje kojim HDZ puno poručuje svojoj izbornoj bazi. Ne bi čudilo da u pregovorima s Mostom Plenković uz ministarstva na kojima Most bude inzistirao galantno pridoda i ministarstvo kulture, po principu TV prodaje – kupiš set lonaca, pride dobiješ i kuhalo za vodu, i time ostane “suho zlato“i pred “Europom“i bazom i Pupovcem. Problem svakoga “ponedjeljkaša“na političkom tržištu je što ima i drugih koji mu onda obaraju cijenu. Primjerice, ako u HSS-u prevrnu predsjednika Beljaka, izvjesno je da će dio njihovih zastupnika odustati od lijevih skretanja i dati potporu Vladi, čime bi Pupovac postao suvišan. Po svemu sudeći će HDZ i Most, uz malo nužnog ojačanja s još nekoliko ruku koje treba istrgovati uz minimalnu političku i financijsku štetu, formirati stabilnu Vladu. Očekuje nas teška 2017. u kojoj većina duga dolazi na naplatu. Ako se uz fer odnos vladajućih partnera ta godina prebrodi, uzevši u obzir pokazatelje oporavka gospodarstva, realno se nadati da će im zadnje dvije trećine mandata proći u znaku napretka zemlje pa realno mogu očekivati da će dobiti još jedan mandat. Ako ne dođe do većih vanjskopolitičkih potresa, u smislu apokaliptičnog priljeva migranata ili oružanih sukoba u BiH, predstoji nam dulje razdoblje stabilnog rasta. Tako će ponedjeljkaši i drugovi morati čekati svoju priliku najmanje do 2024., ako ne i dulje.