Četnikuše i đikani u rječniku bosanskog

Jahićev rječnik sufinancirao je Bakir Izetbegović

U školske rječnike ne uvrštavaju se pogrdne riječi, upozorava suautor Školskog rječnika hrvatskoga jezika Domagoj Vidović silvana.perica@vecernji.net Srbi i Bošnjaci u Bosni i Hercegovini opet su u sukobu zbog jezika, ovaj put razlog je Školski rječnik bosanskog jezika autora Dževada Jahića, koji je poslije dopunjen i objavljen kao Rječnik bosanskog jezika, a koji sadrži, tvrde srpski mediji, uvredljive izraze za Srbe. Rječnik je sufinancirao predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović s 10 tisuća konvertibilnih maraka, preračunano 40 tisuća kuna. Valja reći da rječnici uvrštavaju pogrdne izraze jer obuhvaćaju sav jezik, ali ne tako da objašnjenje neke riječi vrijeđa bilo koga. Izetbegovića prozivaju iz Republike Srpske da objasni zašto je dao novac. To traži srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić. Prema faksimilu stranica iz rječnika, riječ đikan objašnjena je kao pejorativan izraz za: 1. neotesanog čovjeka, seljačinu; 2. najčešće za pravoslavnog brđanina, stočara, čobanina; 3. bosanskog pravoslavca četnički nastrojenoga. Jahić je za Avaz rekao kako on nije izmislio riječi. – Leksikograf ne izmišlja pejorative, nego ih prenosi onako kako postoje. Sve što piše u rječniku obrazloženo je leksikografski. Pejorativi vrijeđaju svakoga onoga na koga se odnose – rekao je, ističući kako mediji manipuliraju vlastitim neznanjem o tome što znači rječnik te kako nikoga nije htio uvrijediti. – Znate li što znači riječ ba- lindura, balinkuša? Značenje je primitivna muslimanska žena, muslimanka – navodio je Jahić. Međutim, Jahićev je rječnik osudio i lingvist Midhat Riđanović tvrdeći da su njegove definicije pune emocija i vrijednosnih sudova, što je protiv znanstvenih načela. Hrvatski lingvist Domagoj Vidović, suautor Školskog rječnika hrvatskoga jezika, ističe kako se u školske rječnike pogrdni izrazi uopće ne uvrštavaju jer se smatraju neprimjerenima. Tako u hrvatskom školskom rječniku nema čak ni izraza “guzica”, nego samo stražnjica. Rat oko jezika u BiH dobio je tako novi nastavak. Naime, Hrvati i Srbi za jezik koji govore Bošnjaci kažu “bošnjački”, a sami Bošnjaci inzistiraju da je to bosanski jezik, pa početkom školske godine roditelji nisu slali bošnjačku djecu u školu jer im se jezik zove bošnjački, a ne bosanski, tvrdeći da ne postoji udžbenik za bošnjački, kao ni smjer na fakultetima. – U hrvatskom jeziku riječ Bosanac označuje stanovnika Bosne neovisno o narodnosti i vjeri, a riječ Bošnjak označuje pripadnika bošnjačkoga naroda te stoga Hrvati jezik Bošnjaka ne nazivaju bosanskim, nego bošnjačkim – objašnjava Vidović. Zanimljivo je i kako je to pitanje riješeno u Ustavu Republike Srpske, tako da se izbjegne naziv jezika: službeni jezici su jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda.