Sedmero đaka busom u Čaglin putuje u 6.20

U Područnoj OŠ Stjepana Radića u slavonskom Sovskom Dolu lani je posljednji put zazvonilo školsko zvono. Šestaš Matej Poljaković i godinu dana mlađi Marko Vukić zadnja su generacija učenika. Kada je Matej krenuo u peti razred i samim se time “odselio”, nije bilo logično držati školu otvorenom zbog jednog učenika. Učiteljica Blanka Hribar Čmelar nastavila je raditi u obližnjem Ruševu. – Svima nam je žao zbog zatvaranja, ipak su škole simbol opstojnosti nekog mjesta. I taj jedan učenik sada mora putovati u matičnu školu i ranije se ustajati – kaže ravnateljica Slađana Švajda. Iako je rad u kombiniranom razredu zahtjevan, u učionici sa samo dva đaka nije bilo problema. I Matej i Marko odlični su učenici, i na županijskim su natjecanjima osvajali priznanja. Njihovim odlaskom škola je otišla u povijest. Jedino mlađe dijete od Marka u tom selu je Hrvoje Tekavčić (10). Uz njih, u matičnu školu u Čaglinu autobusom svaki dan putuju i Šimun Tekavčić, Domagoj Poljaković te Silvija i Antonija Vukić. – U školu krećemo u 6.20, a vraćamo se kući oko 14.45 sati. Nije nam teško. Bivša učiteljica bila je dobra, ali zabavnije je kada ima više djece – kažu uglas školarci. Stanovnici tog pitomog sela sa sjetom se prisjećaju starih dobrih vremena kada je njihovu školu, otvorenu 1964. godine, pohađalo i pedesetak učenika. – Ja nisam iz Sovskog Dola, ovdje sam se udala, ali pohađali su je moj suprug i djeca. Nekada su bila dva razreda, u dvije smjene. Daj Bože da se u selu rodi još djece pa da škola opet proradi – kaže Gordana Poljaković, Matejeva majka. Ključ u bravu škole ponajbolje oslikava alarmantnu situaciju u tom kraju, u kojem zatvaranje prijeti i ostalim područnim školama. (V. Balen)

Ministarstvo mora napraviti plan o tome koje škole moraju opstati, smatra Šterc