Superžene iz izbora za uzornu seosku ženu ne mogu biti uzor
Jasno je da želite hvaliti te žene, ali radite to tako da im činite protuuslugu. Ustaju u pet, rade do 22, liježu u ponoć. Žalim ih – poručuje čitatelj
Izbor uzorne hrvatske seoske žene Večernji list prati već 17. godinu, dosad uglavnom najavljujući je i u finišu izvještavajući o pobjednicama. Ove godine čitamo više i pozornije jer je Večernjakov portal Agrobiz.hr medijski partner akcije pa i papirnato izdanje novina iz dana u dan predstavlja kandidatkinje. Iz reportaža o seoskim ženama, uz neke specifičnosti kojima se one bave, doznajemo da su udane, majke (od dvoje do petero djece), sve odreda jako, jako marljive, bave se poljoprivredom, čuvaju tradiciju, briga o obitelji im je na prvom mjestu, u svojoj su sredini društveno angažirane... Hvalevrijedna akcija jer, kako u njezinu pravilniku piše, promovira vrijednosti i važnosti žene na selu i seljačkom gospodarstvu, podiže kvalitetu življenja u seoskom domaćinstvu te čuva tradiciju i kulturnu baštinu. Čitajući reportaže s naslovima poput: “Radni dan na selu traje 15 sati”, “Već od pola 5 radim u kući, u štali, na polju”, “Imam OPG, radim, pečem kolače... I sve stignem!” Večernjakov je čitatelj stekao sliku koja bitno odudara od poruke iz naziva izbora – uzorna žena –a i od novinarsko-uredničke namjere u predstavljanju tih izuzetnih žena. “Redovito čitam seriju članaka ‘ Uzorna seoska žena’ i imam dojam da nam ne predstavljate žene, nego robove. Žene koje ustaju u pola pet ujutro, rade cijeli dan i nemaju vremena za odmor i za sebe, ne smiju biti uzor nikome. Ja ih žalim, a ne divim im se, što bih valjda trebao, jer to je izbor uzorne seoske žene. Jasno je da želite hvaliti te žene, ali na ova- kav način činite im protuuslugu. Primjer: žena ustaje u pet, ide na posao (u smjenama), a prije toga u štalu, a onda sirana, kuhanje, kuća... i tako do 22 sata, možda pogleda film na TV-u i oko ponoći ide spavati. Kome ta žena može i smije biti uzor?” Eto primjera kako nas dobra novinarsko-urednička namjera vodi do neželjenog efekta. Uvjerena sam da su svi podaci o natjecateljicama u izboru za uzornu seosku ženu točni, ali su zbijeni i opisani tako da ne ostavljaju prostora čitateljskoj imaginaciji pa ih oni vide kao gomilu zadataka koji mogu biti samo teret, a nikako zadovoljstvo. Sigurno je da te superžene ne rade baš svakog dana, čak ni u svako godišnje doba, sve ono što nam opisuju kao svoje uobičajene poslove, no iz prikaza se to ne vidi. Zato je čitateljev dojam razložan, jer je očito da su dosad objavljene reportaže pogrešno intonirane. Stječe se dojam novinarskog pretjerivanja, a pretjerivanje je jedan od najvećih neprijatelja istine. Novinari katkada čak i nesvjesno pretjeruju; prvo, zbog želje za senzacijom i drugo, zbog neiskustva i neznanja. U reportažama o našim uzornim seoskim ženama prepoznajem želju da se svaka od njih predstavi kao netko poseban, još neviđen, dakle, senzacionalan, netko tko će privući zanimanje javnosti. Istodobno smo zaboravili da nas specifično prikazana istina može dovesti u laž. Sigurno je da svaka od predstavljenih žena zavređuje divljenje, ali ono u novinarskim prilozima mora biti intonirano tako da ne izaziva kontraefekt.