Kancelarka Merkel, zatreba li, ipak će spašavati Deutsche banku

Propast 30-50 tisuća milijardi dolara derivata u bilanci Deutsche banke prouzročila bi slom svjetskog tržišta derivata od 1,5 milijuna milijardi dolara

Njemačka država neće pomoći Deutsche banci ako zapadne u poteškoće, navodno je tijekom zadnjega rujanskog vikenda kancelarka Angela Merkel kategorično rekla glavnom izvršnom direktoru banke Johnu Cryanu, izvijestio je njemački tjednik Focus. A zašto njemačka vlada ne želi pomoći banci koja upravlja imovinom vrijednom skoro kao i polovica njemačkog BDP-a? Zato što je Nijemcima utuvila u glavu dogmu da je takva pomoć moralno neprihvatljiva, Deutsche banci jednako kao i Grčkoj ili talijanskim bankama koje grcaju u nenaplativim kreditima. Postupi li sada drukčije, vrlo je vjerojatno da će kancelarka toliko razbjesniti Nijemce da će nastaviti gubiti na lokalnim izborima, a naposljetku će izgubiti i vlast na saveznoj razini. No, to ima svoju ekonomsku cijenu. Već u ponedjeljak, nakon navodnog razgovora Merkel i Cryana, dionice Deutsche banke potonule su sedam posto. Prošlog četvrtka Bloomberg je objavio da su brojni veliki američki investicijski fondovi povukli iz Deutsche banke gotovinu koju su kod nje držali za zatvaranje ugovora o trgovini derivatima pa se cijena njezinih dionica od 12.30 do 13 sati ponovno stropoštala, ovog puta osam posto. Ali, to nije bilo sve. Sinkronizirano s Deutsche bankom pao je i američki dionički indeks Dow Jones za velikih 248 bodova i otkrio koliko cijeli svijet strepi od sloma Deutsche banke. Dogma da država ne smije pomagati bankama vraća se kancelarki Merkel i cijeloj Njemačkoj kao bumerang. Po dogmi koju su njemački po- litičari i gurui ordoliberalne škole ekonomije utuvili svojim građanima, banke koje zapadnu u poteškoće moraju spašavati njihovi vlasnici, zatim ulagači u njihove obveznice koje se u nuždi pretvaraju u kapital te krupni štediše, a ne porezni obveznici. Ako ih bude “spašavala” država, to će kod bankara izazivati moralni hazard: mislit će da smiju hazardirati s tuđim novcem jer će im gubitke uvijek nadoknaditi porezni obveznici. Taj stav o bail-inu umjesto bail-outa postao je okosnica navodne sigurnosti bankovne unije Europske unije. No to je teška bedastoća. Kad država “spašava banku”, to ne znači da država spašava i bankare. Gubitak se uvijek najprije naplati iz jamstvenog kapitala jer on tome i služi. Bankari vlasnici banke pritom ostaju bez novca koji su uložili u banku pa je očito da njih država ne spašava. A ne spašava ni bankare menadžere: kad uloži kapital, država postaje vlasnik i jasno je da će smijeniti stare direktore krivce za propast banke. Kad “spašava banku”, država zapravo spašava samu sebe, spašava javni interes da opstanu bankin poslovni sustav, njezina poslovna mreža i njezini komitenti. Spašavanje poslovanja velike i jako “umrežene” banke stoga je u prvorazrednom nacionalnom javnom interesu. Ali i širem: računa se da bi propast 30 do 50 tisuća milijardi dolara derivata u bilanci Deutsche banke prouzročila slom svjetskog tržišta derivata ukupno vrijednog 1,5 milijuna milijardi dolara pa nitko u svijetu ne sumnja da će kancelarka Merkel, zatreba li, ipak spašavati Deutsche banku.