NAKON GODINE BEZ PRAVE VLADE TREBA NAM POLITIČKA STABILNOST
Nova se vladajuća većina slaže uz manje pompe i demagogije nego što je to bilo za prošlih izbora jer su glavni akteri pregovora ipak nešto naučili jedni o drugima, a kad je Most u pitanju, svladali su i neke osnove parlamentarne demokracije. Bilo bi dobro da uđemo u razdoblje političke stabilnosti u kojoj stranačka previranja i izbori u strankama neće biti glavni politički i društveni događaj zemlje. Zalet koji je gospodarstvo dobilo uz pomoć dobre turističke sezone, niske cijene nafte i laganog oporavka domaće potražnje lako se može ispuhati ako se pretvori u anarhiju koja je već neko vrijeme glavni pokretač promjena u zemlji. Tvrtkama je odgovaralo što posljednjih godinu dana nije bilo čestih normativnih promjena, no sigurno im ne paše produljenje rokova plaćanja, zastoj u investicijskim projektima ili blokada odlučivanja po javnim poduzećima. Godina dana u kojoj faktički funkcioniramo samo s tehničkom Vladom otvorila je prostor i za određeni demokratski iskorak,
Ulica može biti opasna ako ne postoji vlast koja će voditi zemlju i preuzeti odgovornost
pa i jačanje civilnih udruga i pokreta, no Hrvatska nema snažne institucije ili dugu demokratsku tradiciju da bi dugotrajna politička anarhija mogla iznjedriti zdrave i poželjne društvene procese. Dovoljno je pogledati naizgled miroljubive molitvene skupine pred bolnicama da bi se vidjelo koliko ulica može biti opasna ako ne postoji ozbiljna vlast koja će voditi zemlju, kreirati standarde, ali i preuzeti odgovornost za svoje postupke! HDZ se ne može baš uvijek pouzdati da će na izborima prevagnuti oni koji misle kako zemljom treba vladati desnica “pa makar bilo i gore”. Most je u deset mjeseci izgubio 120 tisuća glasača, Živi zid se raspao prije prve saborske sjednice tako da otezanje s formiranjem Vlade ili traljava vlast koja u četiri godine neće biti u stanju progurati barem tri-četiri dobra projekta vodit će aktere u opoziciju ili nestanak s političke scene. Dok god dugovi i izdaci za kamate prelaze podnošljive i prihvatljive okvire, ne trebaju se ni Božo Petrov ni Andrej Plenković zavaravati da će njihova biti zadnja.