Picula i I. Maletić ostaju u Bruxellesu da u Hrvatsku šalju pomoć gladnima!
Dok Velika Britanija ubrzano izlazi iz Europske unije, dok su Viktor Orban i Mađarska u neprekidnom sukobu s Bruxellesom, dok sama “šefica” Unije Angela Merkel izražava sumnje u njezinu budućnost, ima jedna zemlja za koju je EU još uvijek svetinja, a za mnoge njezine političare važnija i od same im domovine. To je, naravno, Hrvatska. Kad je prije koji tjedan najavio kandidaturu za predsjednika jedne od dviju najvećih stranaka u Hrvatskoj, Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu, rekao je da se SDP može uspješno voditi i iz Bruxellesa. Doista nevjerojatno i nepojmljivo! Europska unija i dalje bi mu bila glavna politička preokupacija, a stranka sudbonosna za Hrvatsku bila bi mu hobi, zabava, sredstvo za osobnu promociju koje ne obvezuje. Sada mediji pišu kako bi i Ivana Maletić, jedna od glavnih autorica gospodarskog programa HDZ-a, radije ostala zastupnica u Europskom parlamentu i vratila se u Bruxelles nego prihvatila mjesto ministrice i potpredsjednice Vlade, što joj navodno nudi Plenković. Jedva itko spominje da bi glavni motiv i Picule i Maletićke mogla biti plaća, barem četiri puta veća u Europskom parlamentu nego što bi je imali na dužnosti u stranci ili Vladi, te velike povlastice koje se plaći pridodane. Ali ako se i zanemari novac, ostaje istina da je za našu političku elitu EU nadređen Hrvatskoj. To je toliko očito da je i netko iz Mosta poslije izbora rekao da bi ta stranka mogla surađivati s Plenkovićem, ali ako će on raditi za interese Hrvatske, a ne Europske unije. Poslije taj uvjet, koji se ionako ne može odrediti nekim konkretnim jamstvima, nije spominjan. Dapače, čini se da je Most olako pristao na odgodu ispunjenja jednog drugog uvjeta koji je bio odlučno postavio HDZ-u – proglašenje gospodarskog pojasa na Jadranu. Izmišljen je potpuno neuvjerljiv razlog, nužnost nekakvih konzultacija s partnerima i poštivanje standarda EU, što je poricanje hrvatske samobitnosti jer kao suverena zemlja Hrvatska bez ikakvih konzultacija i ičijeg dopuštenja po Konvenciji UN-a ima pravo proglasiti gospodarski pojas, kao što ga je proglasilo više od 100 zemalja u svijetu, a među njima i gotovo sve mediteranske. Neshvatljivo je da ta suzdržanost dolazi od HDZ-a, državotvorne i izrazito nacionalne stranke, koja je na putu da ponovi sramotno kukavstvo Sanaderove Vlade. Sanader je, kad je riječ o zemljama EU, odustao čak i od ZERP-a, pa Talijani svake godine u tom pojasu ulove ribe vrijedne 300 milijuna eura. Ali vratimo se Piculi i Ivani Maletić. Za njih i za sve druge trebalo bi na razini stranaka i na razini države donijeti odredbe koje bi uvijek davale prednost dužnostima u Hrvatskoj pred dužnostima u EU. Sramotno je što u slučajevima dvojbe između Hrvatske i EU političari na vagu osobnih interesa i karijera, pa i materijalnih probitaka, stavljaju domovinu i Bruxelles pa što prevagne. Sjetimo se, za vladavine dr. Franje Tuđmana, i to kad su u političkim obračunima optužbe za antieuropejstvo bile uobičajene, u anketama je više od 80 posto građana bilo za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Ali bilo je to još vrijeme kad je EU poiman kao prirodno mjesto i korist za Hrvatsku. Od 2000. godine, otkad se EU nameće kao božanstvo, otkad je svakidašnja mantra političara, otkad se njezine zemlje otimaju za hrvatske banke i druga nacionalna bogatstva, otkad počinju iz Hrvatske iznositi milijardske dobiti, a dug države inozemstvu suludo raste, potpora stanovništva ulasku u EU opada. A onda smo 2013. godine, osiromašeni i onemoćali, u nju ušli pošto je na referendumu za to bilo samo 30 posto ukupnog broja birača! I što danas, dok bi Picula iz Europske unije vodio SDP, a mediji pišu kako Ivana Maletić odbija mjesto ministrice i potpredsjednice Vlade te se vraća u Bruxelles, imamo od Europe? Imamo to da će, na primjer, 800 osječkih obitelji s 3500 članova, zahvaljujući Fondu europske pomoći, mjesečno dobivati pakete vrijedne 450 kuna – da bi imali što jesti. Gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić kliče – osigurali smo da ti ljudi godinu dana ne budu gladni. Kliče tako da nadomak njega tugom odjekuje zapuštena plodna zemlja koja bi mogla hraniti 10 milijuna ljudi, ali hrvatski političari, uvozni lobi i europski izvoznici hrane iz zemalja EU učinili su sve da poljoprivrednu Hrvatsku upropaste. Zaključno rečeno – Toninu Piculi, Ivani Maletić i drugima lakše je biti u Bruxellesu gdje se tom propašću upravlja nego ovdje gdje ih dotiče.
Što imamo od Europe? Imamo to da će, na primjer, 800 osječkih obitelji s 3500 članova, zahvaljujući Fondu europske pomoći, mjesečno dobivati pakete vrijedne 450 kuna Za njih i za sve druge trebalo bi na razini stranaka i na razini države donijeti odredbe koje bi uvijek davale prednost dužnostima u Hrvatskoj pred dužnostima u EU