Naši najveći talenti vani dobivaju tek mrvice...
Andrija Balić (19) na debi u Udineseu čeka već 10 mjeseci!
Najveći talenti u HNL-u imaju povlašten status, no vani ne dobiju puno prigoda za dokazivanje. Zato mnogi nestanu, kaže Tomo Erceg
Ante Čačić se zbog ozljeda Modrića, Rakitića, Lovrena i Pjace susreo s drugim problemom, a to je mala minutaža nekih važnih igrača poput Vrsaljka, Strinića, pa Roga, koji je jedan od rijetkih koji može nadomjestiti ulogu Modrića i Rakitića. Ništa nije bolja ni situacija u mlađim selekcijama.
Pašalić pokazao pravi put
I zbog toga se sve češće aktualizira tema o ranom odlasku naših mladih igrača u inozemstvo. Hrvatska godinama u tim mlađim kategorijama ima igrače koji ostvare vrijedne transfere, ali onda nekako nestaju s radara. Jedan od primjera je Hajdukov veznjak Andrija Balić, koji je u prosincu ostvario transfer u Udinese i još uvijek čeka svoju pre- mijeru u Serie A. Nešto je bolja situacija s Dinamovim krilnim igračem Josipom Brekalom, koji je ljetos otišao u Wolfsburg, ali zasad prigode dobiva na kapaljku. Ni Robert Murić nije se usrećio u Ajaxu, sada je na posudbi u Pescari, gdje još čeka na debi. Alen Halilović na klupi je u HSV-u, dobiva mrvice iako se treneri mijenjaju... Postoje srećom i drugačiji primjeri poput onog Marija Pašalića, koji je potpisao za Chelsea, ali je posudbama u Elcheu i Monacu pokazao da je igrač za najviše razine, pa je sada završio u Milanu. Oko tog pitanja odlaze li igrač prerano stalno se lome koplja. Tomislav Erceg, nekadašnji Hajdukov centarfor, do detalja je upoznat sa stanjem na tržištu. – Svaki primjer odlazaka je zaseban. Načelno, za razvoj mladih nogometaša bilo bi najbolje da u Hrvatskoj potpuno stasaju i izbore svoju poziciju u seniorskom nogometu, i tek tada krenu s transferom. Međutim, granice su se u svijetu nogometa dramatično spustile, govorim o godinama kada igrači odlaze u inozemstvo. Klubovi žele što prije uzeti kvalitetnog mladog igrača kako bi za što manji novac dobili top klase, koje Hrvatska stalno proizvodi. I tu često dođe do nerazmjera, naša javnost očekuje da ti mladi igrači, kada odu u inozemstvo, odmah moraju dobiti svoje mjesto pod suncem, ali oni u novim klubovima nailaze na razne probleme. Jedan od prvih je prilagodba na sasvim drugačiji sustav rada, koji je u inozemstvu puno drukčiji u odnosu na način rada u našim klubovima. Zato nekima treba i nekoliko godina kako bi uspjeli pokazati svoj nesporni talent i znanje, a ima ih i koji ne uspiju u tome, jer jednostavno klubovi nemaju vremena za čekanje – kaže Erceg i pojašnjava: – Razlika u radu je u načinu treniranja. U stranim klubovima igrači se već s 13-14 godina susreću sa značajnim taktičkim vježbama, učenju nogometne igre, a kod nas ima igrača koji dođu u seniore i ne mogu ispoštovati osnovne taktičke zadaće. Često je i okruženje, od domaćeg u kojem su mlade zvijezde mažene i pažene, posve drugačije.
Ne trpe im mane iz HNL-a
– Priča o uspjehu puno ovisi i o zrelosti tih mladih ljudi, koji se odjednom nađu u svijetu velikog novca, superkvalitetnih igrača, a s druge strane su velika očekivanja od njih. Neki su za to spremni i s 15 godina, neki s 18, neki s 20, a neki nikada. Usto, mladi igrači u velikim ligama nemaju previše prigoda, nitko neće trpjeti neke stvari koje se toleriraju u HNL-u, poput premalo trke, sebičnost... – zaključuje Erceg.
Vani igrači već s 13-14 godina rade važne vježbe taktike, a kod nas tek u seniorima