Subota 1. listopada Ljevičarsko obesvećivanje Milanovića i Frljića
Što je najgore u osobama koje umjetnički žive od pražnjenja crijeva po svetinjama? Njihova težnja da to pražnjenje učine svetim. Kazališni redatelj Oliver Frljić, poslije 2013. godine, drugi je put šokirao Poljake, ovaj put na festivalu u Bydgoszczu, predstavom u kojoj gola žena s glavom pokrivenom hidžabom iz spolovila izvlači poljsku zastavu, a potom je Isus, koji silazi s križa, siluje. Dramaturg te predstave, u kojoj su opet buknuli simptomi teške bolesti redatelja Frljića, jest njegov susramotnik Marin Blažević, intendant riječkog HNK. A na čelo toga kazališta on je došao kao kadar riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, koji je kao pas u ljevičarskoj bjesnoći u predizbornoj kampanji nasrtao na žene na ulici. A i Obersnel, i Frljić i Blažević procvali su u vrijeme vlasti Zorana Milanovića, kojem je uz uništavanje hrvatskog gospodarstva i zaštitu udbaškog naslijeđa obesvećivanje svega svetog bilo glavni naum u političkom programu. Koja izvozna legitimacija hrvatske ljevice za Europu – Milanovićev lex Perković u obranu zlikovaca i Frljićev izmet u obranu estetike! su dokaz kako su u politici najčešće pošteni nepošteni, sposobni nesposobni, moralni nemoralni, stručni nestručni, što su, na žalost pokazali i Most i Živi zid. Stoga je “treći put” obmana, a po zakonu vjerojatnosti u samo dvije velike stranke, HDZ-u i SDP-u, mogu se pojaviti djelotvorni političari poput Orbana u Mađarskoj. zaštiti kandidata stranke koja ju je imenovala za šeficu Hine. Jednako je sramotno što se bivši ministar Mrsić, koji je za sve “kriv”, nije javio i zaštitio jednu ženu zbog njega izbačenu na ulicu. tužbe protiv HDZ-a koji “ne čini ništa”, a SDP će obećavati sve. Vidjet ćemo, ali mnogo prilično bezličnih kandidata za predsjednika ne ulijeva nadu, pogotovo ne nasuprot HDZ-u na čelo kojeg je izabrana jaka ličnost – Plenković.