GOBAC JE IPAK DAO BALIĆU I BABIĆU JOŠ JEDNU PRILIKU

Moram skinuti kapu Željku Babiću. Uspio je u onome u čemu nije uspio nijedan izbornik u svim loptačkim sportovima. Prvi je koji je podnio neopozivu ostavku, a nakon samo mjesec dana predomislio se i ostao izbornik. On je prvi kojem je pružena takva prilika. Zdravko Zovko i Lino Červar otišli su sami. Velimir Kljaić nije nakon olimpijskog zlata iz Atlante mogao dalje biti na klupi jer je imao ugovor u Njemačkoj. Kada se vratio u reprezentaciju 1998. godine, nakon dva loša nastupa, dobio je otkaz. Otkaz zbog loših rezultata dobili su Abas Arslanagić, Ilija Puljević i Josip Milković, a Slavko Goluža sam je otišao. Nitko od njih više nikad nije dobio priliku da sjedne na klupu Hrvatske. Ali Babić jest. Ostanak Željka Babića znači samo jedno. Ivano Balić i Upravni odbor HRS-a u ovom trenutku ne vide ni jednog trenera kojem bi dali reprezentaciju u ruke. Jer da vide, onda bi barem Ivano s nekim popričao nakon što je Babić nakon Igara dao ostavku. I to neopozivu. Možda stvarno nije bilo kandidata, možda stvarno ništa ne znače silne medalje Červara ili Goluže. Zašto Goluži nije pružena ista prilika? Njegovu ostavku čelnici Saveza prihvatili su bez puno razmišljanja. Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, početkom sljedeće godine, pokazat će koliko je ovaj potez bio ispravan. Medalja će sigurno ostaviti Babića u sedlu do EP-a u Hrvatskoj 2018. godine. A može li Babić poput vještog kaskadera nakon pada ostati u sedlu? Može, uz deveto svjetsko čudo. A jedno ga je čudo pomazilo u Poljskoj kada je uzeo broncu.