Tri rizična poteza Andreja Plenkovića

Pristajanje na Mostov scenarij igrokaza oko jamstava, dopuštanje da se Petrov izvuče iz Vlade i preuzme kormilo Sabora te prebacivanje energetike u resor ministra zaštite okoliša tri su pogreške koje ne moraju nužno doći na naplatu, ali su ipak rizik koji

Jedno od ključnih predizbornih obećanja Andreja Plenkovića bilo je – nakon nedjeljnih izbora više neće biti eksperimenata! Bila je to i očita poruka Mostu da se ne nada da će u njemu naći sugovornika za neke nove maštovite konstrukcije slične onima na koje su navukli Tomislava Karamarka. Izborni rezultati dali su Plenkoviću puni legitimitet da to obećanje ponovi i kao budući mandatar, no njegovo pristajanje da Božo Petrov sjedne na mjesto predsjednika Sabora pokazuje da je ipak djelomično popustio te donekle odstupio od tog obećanja. Premda takav aranžman nije ni izdaleka toliko neobičan i eksperimentalan kao onaj Karamarkov, koji pak ulazi u političke anale, on u ovakvoj političkoj situaciji ipak nepotrebno unosi dodatni faktor nestabilnosti u konstrukciju buduće zakonodavne i izvršne vlasti. Ključni faktor nestabilnosti Vlade na odlasku, uz pristajanje na imenovanje politički slabog t ehno menadžer s kog premijera bez izravnog izbornog legitimiteta, bilo je to što je Mostu dopuštena pozicija u kojoj je jednom nogom u Vladi, a drugom u opoziciji. A sad se Boži Petrovu ponovno dopušta elegantno izvlačenje od tereta koji je sam trebao podnijeti u Vladi te zauzimanje mjesta s kojeg može po potrebi i dalje glumiti opoziciju te potencirati razlike između ključnih aktera u vladajućoj koaliciji-suradnji. Petrovu je očito ugodnije pobjeći od obveza za koje je vrlo brzo shvatio da baš i nisu tako trivijalne te traže mnogo više znoja i pregovaračkog iskustva no što se u prvi mah činilo – kao što su pregovori sa sindikatima. U odnosu na takve iscrpljujuće bitke s vjetrenjačama, čak i uz nedostatak iskustva u poslovničkim prepirkama, mandat u Saboru doći će mu poput dječjeg vrtića. Do sada su na mjesto predsjednika Sabora bili birani uglavnom stari i iskusni lisci koji su poslovnik i pisali te koji ga, za razliku od njega, drže u malom prstu. Dakako, naučit će i Petrov, premda će u početku u sabornici sasvim sigurno biti zanimljivih trenutaka, kad on neće znati sa sigurnošću odgovoriti na podvale opozicijskih zastupnika koji će se u svojim prijedlozima pozivati na nepostojeće ili krivo citirane točke poslovnika. A taman kad nauči sve što treba znati, iscurit će njegove dvije godine i mjesto će morati prepustiti nekom drugom. Naravno, postoji i za Plenkovića pozitivna strana tog aranžmana. Ovo je zapravo Petrovljev bijeg iz Plenkovićeve sjene. U Banskim dvorima bio bi nevidljiv. Izmicanjem Petrova na suprotnu stranu Markova trga, postat će još očitije da će Plenković biti suveren u Banskim dvorima. Nećemo imati dva ili tri kabineta s kojima moramo komunicirati kao da imamo dvije ili tri vlade, već samo jedan. Isto je tako izgledno da ni ministarstva neće biti vlade unutar Vlade, te da će politike biti usklađenije i bez toliko soliranja, bez obzira na to radilo se o ministrima iz kvote HDZ-a ili Mosta. Premda Most više ne može ucjenjivati, pokušava do kraja izvesti otvaranje s bijelim figurama. Plenković je svojom konstruktivnom koncilijantnošću umnogome uspio relativizirati ono što su u Mostu prvo nazivali sedam uvjeta, a sada već pet jamstava (reforme su “out”, ove sezone “in” su famozna jamstva), no, svejedno, pristajanje na Mostov scenarij tog igrokaza pokazuje da se otvara previše prostora za političke igre i smicalice. Naravno, to ne znači da ti zahtjevi nisu važni, već da su prije svega smišljeni kao džokeri u dnevnopolitičkoj taktici. Nitko nije Mostu smetao da ta pitanja još prije nekoliko mjeseci stavi na dnevni red Vlade. Pristajanje pak da se iz dnevnopolitičkih razloga, a ne nužnih organizacijskih, energetika izdvoji iz Ministarstva gospodarstva te prebaci u portfelj ministra zaštite okoliša dovodi u pitanje tu suverenost budućeg premijera, koji očito smatra da mora pristajati i na neke ne baš lako obranjive kompromise. Nakon što se iz Ministarstva gospodarstva izdvoji i energetika, pitanje je što u njemu ostaje i koja je njegova težina, osim što će budući ministar ili ministrica gospodarstva vjerojatno dobiti i potpredsjedničko mjesto u Vladi. Takva osoba doista bi trebala dobiti status koordinatora za sve resore koji imaju izravne veze s gospodarstvom. Istina je da će, u slučaju da Plenković ili njegovi ministri počine neke veće pogreške ili bude li država išla u krivom pravcu, Petrov iz fotelje predsjednika Sabora moći ne okolišajući tući po vlastitoj Vladi i na tome kapitalizirati. Tad će to vjerojatno biti i zasluženo, no bude li Plenković uspješan, ubrza li gospodarstvo rast te uspije li zakrpati rane ideoloških podjela u hrvatskom društvu – tad će i gotovo sve zasluge pripasti samo njemu – a onda bi i s manjinskom vladom mogao izgurati cijeli mandat.

Ovo je zapravo Petrovljev bijeg iz Plenkovićeve sjene. U Banskim dvorima bio bi nevidljiv