Bruno Marić: Ne bojim se, sudit ću i dalje i vratit ću se u Split
Šuker je predsjednik s ceremonijalnim ovlastima isključivo oslonjen na opciju koja ga je izabrala, bez interesa za normalizaciju odnosa u nogometu
Dasović: Dok Mamić i Šuker ne odu iz HNS-a, anarhija neće prestati Jurasić: Batinaši se očito osjećaju vrlo sigurno u ovoj državi
Skandalozan, ničim opravdan fizički nasrtaj maskiranih huligana na suca Brunu Marića, nažalost, nije bio izolirani slučaj nasilja prema nogometnim djelatnicima s grbom Hrvatskog nogometnog saveza. Dapače, to je samo još jedan, tko zna koji, nastavak silovitoga proturežimskoga djelovanja dobro organiziranih, odlučnih, nepokolebljivih, ekstremnih pojedinaca iz navijačkoga miljea (nikako cijelih navijačkih skupina, poput Torcide, koja se najčešće spominje u kontekstu otpora prema Kući nogometa) čiji je cilj samo jedan – smjena vodstva Hrvatskoga nogometnog saveza, formalno na čelu s Davorom Šukerom, neformalno već cijelo desetljeće vođenog Mamićevom čvrstom rukom.
Reprezentacija bez publike
Metode tih zamaskiranih, agresivnih jurišnika su jezive, a njihovi udari sve učestaliji i sada već opasni po život. Posljednja žrtva, nesretni Bruno Marić, među navijačima obilježen kao sudac koji je u utakmicama hrvatskog prvenstva najviše puta oštetio Hajduk, zapravo je, s nekoliko modrica, ovom zgodom dobro i prošao. Bojimo se i pomisliti kakva se nova “akcija” priprema u tom zastrašujućem laboratoriju... Prisjetimo se na trenutak tko se sve bio našao na udaru najekstremnijeg dijela pobunjenog navijačkog pokreta. U travnju prošle godine, na putu prema Splitu, napadnuta je delegacija HNS-a, u kojoj se zatekao i tadašnji izbornik Niko Kovač. Dva mjeseca kasnije, na kvalifikacijskoj utakmici Hrvatska – Italija, na poljudskom travnjaku pod okriljem noći iscrtana je golema svastika. Počinitelji te diverzije još su nepoznati. U svibnju ove godine, uoči sudskoga ročišta, u Splitu je izveden raketni udar, po život opasan, na Zdravka Mamića i njegova odvjetnika Čedu Prodanovića. Ljetos je neidentificirani huligan bacio kamen na kuću na Ugljanu u kojoj se odmarao Ivan Rakitić. Osim izravnih napada na HNS- ove ljude, huligani su u Milanu (studeni 2014.) i St. Etienneu (lipanj 2016.) bakljadama pokušali isprovocirati prekid eutakmica hrvatske nogometne reprezentacije. Izabrali su najveću svjetsku scenu za svoje skandalozne izvedbe, kako bi njihov odjek bio što jači. Nažalost, zbog takvih izgreda reprezentacija i danas strahuje na svakom sljedećem gostovanju. Ne i u domaćim utakmicama, jer u domovini već odavno ne igra uz prisutnost publike. Možda i bolje... Teško da bi se za nasilničke akcije dijela pobunjenih navijača mogle pronaći olakšavajuće okolnosti, još manje opravdavati opasni činovi fizičke agresije prema ljudima – to je za svaku osudu! Međutim, svaka medalja ima dvije strane. A druga strana ove mučne priče također je jedna vrsta siljenja, institucionalizirane samovolje ne cijeloga nogometnog saveza, nego njegova najužeg vodstva poduprtog moćnim političkim elitama. Predsjedničina ljetošnja kovanica upućena izgrednicima u St. Etienneu “Orjunaši, sram vas bilo” mogla je biti samo prešutno odobravanje osovini Šuker – Mamić uspostavljenoj u prosincu 2010. godine.
Politika predugo šuti
S druge strane, visoka politika odšutjet će sve afere, optužnice, privođenja... čelnika Hrvatskog nogometnog saveza. Oni će, uz takvu logistiku, “trajati” onoliko koliko budu željeli, vladali oni iz debele zavjetrine, poput Mamića koji se formalno povukao iz Izvršnog odbora HNS-a, ili njegova štićenika i prijatelja, predsjednika Šukera, koji u Hrvatskoj prigodno gostuje samo na skupštinama HNS-a i, dakako, u svečanim ložama za vrijeme utakmica reprezentacije. Šuker je predsjednik s ceremonijalnim dužnostima i ovlastima, oslonjen isključivo na opciju koja ga je izabrala, bez interesa za pokušaje normalizacije stanja u nogometu i oko njega: npr. uspostave dijaloga s Hajdukom (čiji su čelnici također znali podgrijavati nesnošljivost prema HNS-u, među ostalim i prijetili sucu Mariću) i navijačkim skupinama, ujedinjenim u otporu prema vrhu HNS-a... Vidi li se svjetlo na kraju ovoga mračnog tunela, prekid bezumnih činova nasilja? Pitat će se opet isključivo – politiku, odnosno kako će se prema vodstvu HNS-a postaviti nova vlast. Hoće li i dalje, poput prethodnika u tehničkoj Vladi, inzistirati na proceduri izmjena Zakona o sportu koji toliko žulja nogometne vlastodršce ili će, kao što već mjesecima zagovara Most, napokon krenuti u raščišćavanje odnosa u nogometu, konkretno – izborima na svim razinama. Sve dok se to ne dogodi, sve dok Hrvatski nogometni savez bude izolirana država u državi, a njegovi vođe nedodirljivi uz blagoslov politike, bojimo se – bit će novih Marića, zasjeda, prijetnji... Netko toj anarhiji mora stati na kraj. Tko? Zna se...
Dok HNS bude država u državi, a njegovi vođe pod zaštitom politike, gledat ćemo isti film Most se najviše zalaže za novi Zakon o sportu. Za to je propisao nove izbore u HNS-u