PLENKOVIĆ JE DIJELOM UMIRIO DESNICU, OSTAO JE JOŠ SLUČAJ HASANBEGOVIĆ

Šef HDZ-a ispravno je zaključio da će lakše (o)vladati HDZ-om ako pošteno namiri sve frakcije, ali mora namiriti i desne birače

Posljednja dva poteza Andreja Plenkovića (Božinović u kabinet premijera, Brkić potpredsjednik Sabora) pokazala su da šef HDZ-a želi zadovoljiti sve HDZ- ove frakcije. Umjesto da se osnažen skorom pozicijom premijera upušta u stranačke eliminacije, Plenković je ispravno zaključio da će HDZ-om lakše (o)vladati ako pošteno namiri sve struje. Osjetio je puls stranke koja s negodovanjem gleda na Davora Božinovića pa ga ne uvodi u Vladu, ali će ga imati blizu sebe kao šefa kabineta. Nije politički odstrijelio ni Milijana Brkića, koji se ne uklapa u njegovu europski uglađenu sliku novog vodstva HDZ-a, nego ga je adekvatno njegovoj funkciji zamjenika predsjednika HDZ-a instalirao za potpredsjednika Sabora. Time si je osigurao mir u dijelu desnog krila stranke koje Brkić kontrolira, ali i odužio mu se za mirnu tranziciju vlasti u HDZ-u nakon ostavke Tomislava Karamarka. Plenkovićevo i Brkićevo savezništvo nikako nije brak iz političke ljubavi, nego čista pragmatika iz koje bi obojica mogla izvući korist. Da bi Plenković mogao imati problema s desnicom, ali ne toliko onom stranačkom nego općedruštvenom, svjedoči primjer ministra Zlatka Hasanbegovića. No kao što smo jučer pisali, stranačka desnica ne misli ginuti zbog Hasanbegovića. U raznim procjenama upravo se Brkića nametalo kao figuru koja može biti pomirbena spona između Plenkovića i HDZ-ova desnog krila, ali dojam je da je i tu bilo puno mistifikacije kako bi se učvrstila Brkićeva pozicija u HDZ-u. S druge strane, da Plenković i Brkić nisu postigli pakt o nenapadanju, možda bi Plenković imao više problema sa stranačkim desničarima. Nakon što je riješio slučaj Božinović i slučaj Brkić, pred Plenkovićem je slučaj Hasanbegović. Prvo odluka hoće li uopće biti ministar (što je malo vjerojatno), a potom tko će biti njegova nasljednica ili nasljednik. Izbor Nine Obuljen ne čini se kao sretno rješenje. Desni politički spektar u njoj vidi suštu suprotnost Hasanbegoviću i već su preventivno digli hajku da se od toga nauma odustane. Zato se Bruna Esih ili netko njezina profila nameće kao logično rješenje. Desnica nakon Hasanbegovića hoće jakog, desnog ministra kulture koji će njima simbolizirati puno više od puke pozicije ministra. Osim toga, Plenković izborom bar još trojice ministara mora zadovoljiti desno biračko tijelo koje se zahvaljujući desnim imenima na HDZ-ovima listama nije rasulo na pravaške stranke, koje su gubitnici proteklih izbora, nego je pripomoglo HDZ-ovoj relativnoj pobjedi. Plenkoviću preostaje tek još nekoliko dana da sastavi Vladu po mjeri HDZovih birača.