Za djecu izbjeglice bez pratnje trebalo bi organizirati posebnu ustanovu
vatske biskupske konferencije na pitanje o molitvama u organizaciji inicijative „40 dana za život“. Oni koji stoje ispred bolnica nisu tamo u ime Katoličke crkve, nego su ondje okupljeni u osobno ime ili udruge koja organizirala molitvu ispred bolnica. Govorim u svoje ime, jer HBK nije govorila o tome, da oni koji žele moliti ispred bolnice imaju na to pravo ako su to prijavili u skladu sa zakonom, kao što i svi drugi imaju. Oni sa svojom molitvom i svojim zauzimanjem mjesta žele poslati određenu poruku, a vjerujem da ona nije onakva kakvu je posljednjih dana mediji iščitavaju, tj. nije osuda onih koji su zbog svojih životnih poteškoća napravili čin abortusa – rekao je mons. Uzinić, dodavši kako je stajanje ispred bolnica i molitva prije svega važna poruka da život počinje začećem. Tko polazi od toga, a zna se da se život abortusom prekida, ne može o tome šutjeti, već treba govoriti. Zato njihovo stajanje ispred bolnica vidim kao krik koji žele poslati javnosti. Naravno da ponekad nekog taj krik i povrijedi, no iz razgovora s nekima od njih znam da među njima ispred bolnica ima onih koji su sami prošli kroz užas abortusa i iz svoga iskustva i tragedije žele poslati poruku. Znam i da govore da su mnoge žene koje su bile u teškoj situaciji, u susretu s njima, ponovno promislile hoće li napraviti taj čin i nisu ga napravile, jer su u njima pronašle pomoć – rekao je biskup Uzinić, dodajući da se molitelji angažiraju trudnicama pronaći i smještaj, ako im je potreban te da su na razne načine uz njih. – Mislim da je u cijeloj problematici izvučena samo jedna dimenzija, da je previše naglašena, a ostalo se zanemaruje. Oni nisu ondje u ime Katoličke crkve, ali su to građani ovog društva koji drže da je abortus veliki problem i imaju pravo na to ukazati, kao što ga imaju i drugi kada drže da se nekim ponašanjima krše nečija prava – rekao je mons. Uzinić. Sedamdesetak stručnjaka iz devet zemalja jučer je u Zagrebu na konferenciji „Na putu i sami“razmatralo probleme djece izbjeglica bez pratnje. U Hrvatskoj 19-ero takve djece čeka spajanje s obitelji u europskim zemljama. U nas ih, ako su mlađi od 14 godina, smještaju u domove za odgoj djece i mladeži, a starije u prihvatilišta za azilante. Pomoćnica ministrice socijalne politike i mladih Diana Topčić Rosenberg smatra da bi im, žele li azil u Hrvatskoj, trebalo osigurati smještaj u obitelji. Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić smatra da bi za tu djecu trebalo organizirati posebnu ustanovu jer nije prihvatljivo da žive, primjerice, u Domu za djecu s poremećajima u ponašanju.