Mali TTIP prošao bez velike buke
Nema više nijedne prepreke za slobodnu trgovinu između EU i Kanade
Hrvatska Vlada jednoglasno je podržala CETA-u u srijedu na svojoj posljednjoj sjednici, a jučer je i njemački Ustavni sud dao zeleno svjetlo I dok je trgovinski ugovor između SAD-a i Europske unije (TTIP) na aparatima za održavanje života, drugi transatlantski trgovinski sporazum, onaj s Kanadom, na korak je do usvajanja. Hrvatska Vlada jednoglasno ga je podržala u srijedu na svojoj posljednjoj sjednici, a jučer je i njemački Ustavni sud dao zeleno svjetlo za njegovo potpisivanje koje bi trebalo biti potkraj listopada na summitu EU i Kanade. Odluka njemačkog suda bila je test i za EU, koji je sada odahnuo jer se pokazalo da još ima snage usmjeravati trgovinske politike, no nevladine udruge upozoravaju da je CETA poput TTIP-a, trojanski konj koji će investitore i profit staviti iznad građana i javnih politika i otvoriti put tužbama kakve sada vidimo u slučaju švicarskog franka.
Otpada 99 posto carina
Čak 99 posto carina tim bi sporazumom palo na nulu, pri čemu bi hrvatske kompanije profitirale više od kanadskih. Naime, iako je trgovinska razmjena relativno skromna, suficit je na hrvatskoj strani – u prvih pola godine u Kanadu je izvezeno roba vrijednih 121 milijun kuna, a uvezena roba vrijedna je 45 milijuna kuna. Farmaceutske, prehrambene i IT kompanije, koje sada najviše izvoze, postale bi konkurentnije, a prilika se otvara za proizvođače mehaničke ili elektroničke opreme. Istodobno, otvorit će se nova tržišta u EU i Kanadi za natječaje za javnu nabavu. CETA je ipak drukčija od TTIP-a jer ništa ne obvezuje potpisnice da promijene politike od javnog značaja, primjerice odnos prema genetski modificiranim organizmima (GMO). Iako austrijski kancelar Christian Kern i kod CETA-e vidi opasnost od GMO-a, u tekstu sporazuma se kaže da su obje strane svjesne važnosti razmjene podataka o politikama, regulacijama i tehničkim pitanjima.
Sporni investicijski sporovi
No najoštrije kritike iz Europe, ali i iz Kanade, vezane su za uspostavljanje stalnog mehanizma rješavanja investicijskih sporova koji bi zamijenio ad hoc sudove. Formiralo bi se tijelo u koje bi države potpisnice nominirale članove, a slučajeve bi rješavala tri arbitra – jedan iz EU, drugi iz Kanade i treći, nominiran slučajnim odabirom, iz neke treće države. Jedno od tumačenja uvođenja novog sustava, koje podržava i Zelena akcija, glasi da je time otvoren put kompanijama da zbog profita utječu na promjenu javnih politika nacionalnih vlada nauštrb građana. Jednostavnije – da zbog profita tuže državu. – O mogućim posljedicama sporazuma svjedočimo u postupku talijanske banke Unicredit koji je pokrenula pred arbitražnim sudom u Washingtonu zbog odluke Sabora o rješavanju problema duga u francima koji je mnoge naše građane držao u dužničkom ropstvu – kazao je na prosvjedu Hrvoje Radovanović iz Zelene akcije. S tim se tumačenjem ne slaže ekonomist Ljubo Jurčić koji smatra da je CETA benignija verzija TTIP-a jer svaka zemlja zadržava suverenitet nad standardima i ovlastima u zaštiti potrošača, zdravlja i kvalitete. Sam tekst sporazuma kaže da “kompanije neće moći tužiti vlade samo zato što im je profit ugrožen”, već samo u određenim, definiranim slučajevima i onda kad utvrde da ih diskriminiraju zbog nacionalnosti.