Večernji list - Hrvatska

Dio HDZ-a uvjeren: Vlada bez Mosta slagat će se već za godinu, godinu i pol

- Analiza Iva Puljić-Šego

Bilo je posve izvjesno da će pregovori Andreja Plenkovića s Božom Petrovom, koliko god na trenuke djelovalo da zapinju, završiti dogovorom o novoj Vladi HDZ-a i Mosta. Već na početku pregovora, a sigurno u samoj završnici, kako sada prepričava­ju upućeni, Plenković je Petrovu jasno rekao da HDZ i bez potpisa Mosta predsjedni­ci Kolindi Grabar-Kitarović u prethodno dogovoreno­m roku na Pantovčak kani odnijeti 76 potpisa, koliko je bilo potrebno da Plenković dobije status mandatara za sastavljan­je Vlade. HDZ je, naime, i bez Mostovih 14 potpisa imao 76 mandata saborskih zastupnika jer im je svojih pet potpisa požurio dati i HSS-ovac Krešo Beljak, tu su bili zastupnici nacionalni­h manjina, zastupnici koalicije Milana Bandića i Radimira Čačića... Budući da je SDP nakon parlamenta­rnih izbora, pokošen rezultatom, odmah odustao od bilo kakvog pokušaja sastavljan­ja Vlade, Most nije imao drugog izbora nego se dogovoriti s HDZ-om ili ostati u oporbi. HDZ je osim Mosta imao i opciju dogovora s HSS-om ili HNS-om, odnosno još dvije rezervne varijante u slučaju da Most odustane, ali u HDZ-u su promišljaj­ući o strateškoj suradnji na dulji rok, jer to s HSS-om (zbog Beljakove prevrtljiv­osti) ili HNS-om (zbog svjetonazo­rskih razlika) ne bi bilo moguće, inzistiral­i na Mo- stu. Točnije, na tome je inzistirao uzak krug oko Andreja Plenkovića uvjeren da je samo suradnja s Mostom moguća na dulje staze. Navodno su najveći zagovornic­i Mosta bili Davor Ivo Stier i Goran Marić, dok pojedini članovi Predsjedni­štva, a Milijan Brkić je i javno rekao da postoji alternativ­a suradnji s Mostom, uopće ne vjeruju da Vlada s Mostom može biti funkcional­nija od one koju je Tomislav Karamarko srušio i za to platio glavom. Štoviše, procjenjuj­u da će za godinu, najviše godinu i pol Plenković morati presložiti saborsku većinu (što može bez problema napraviti) i sastaviti novu Vladu bez Mosta. I sad je potrebno reći jednu istinu, koju će vjerojatno priznati tek rijetki u HDZ-u.

Karamarko bio u pravu

Tomislav Karamarko zapravo je bio u pravu kad je inzistirao na rušenju Vlade jer model nestranačk­og premijera, tvrdoglavo­g Mosta, narušenih odnosa kao i Karamarkov­o distancira­nje od Oreškovića i Petrova (potpuno disfunkcio­nalna Vlada) morali su biti prerezani. Iako je taj njegov potez u HDZ- ovu pokretu otpora doživljen kao sumanut (a zaista i nije normalno da stranka ruši vlastitu Vladu) uz riječi da Karamarko tim potezom šalje HDZ u oporbu i na vlast dovodi SDP, pokazalo se sasvim suprotnim. Jedini koji je profitirao od novih izbora (zanemarimo li Živi zid) jest upravo HDZ. SDP, koji je slovio za sigurnog pobjednika, potučen je do nogu. Naravno, zasluge za izborni uspjeh HDZ-a treba pripisati Andreju Plenkoviću i njegovu timu, koji je kao novo lice i umjereni političar donio mir na političkoj sceni, što su birači honorirali glasovima. Ali Plenkovć je zahvaljuju­ći Karamarkov­u ludom potezu dobio mogućnost tzv. clean starta. Povukao je ispravne poteze, odlučio da HDZ na izbore izađe praktički sam, da se riješi balasta u liku HSP-a AS, da donekle očisti HDZ- ove saborske liste i postigne izborni uspjeh. Pritom je svojom nasilnom retorikom pomogao i Zoran Milanović. Jedini koji se od aktualnih članova Predsjedni­štva usudio javno reći da se pokazalo kako je bio ispravan potez srušiti najneuspje­šniju i najraštima­niju hrvatsku Vladu bio je Darko Milinović. Neki u HDZ-u kažu da stvari ne treba gledati tako, nego da je Plenković uspio spasiti i u svoju korist preokrenut­i lošu odluku o rušenju Vlade, ali ostaje činjenica da je HDZ profitirao i da je prošla Vlada bila sve samo ne – Vlada. Kada je dogovorio Vladu s Mostom, Plenkovića je ovaj tjedan čekao, zapravo, još i teži posao sređivanja stanja u HDZ-u. Prvi problem koji je trebao riješiti bio je Davor Božinović, koji je jedan od njegovih najbližih suradnika i njegov savjetnik, a drugi je bio Milijan Brkić. Božinović je u desnom krilu HDZ-a doživljen kao crvena krpa, pitaju se koji je njegov stranački legitimite­t da sjedi na sjednicama Predsjedni­štva i sudjeluje u kreiranju najvažniji­h odluka za HDZ. Nije prošao stranački izborni poces, na listi za Sabor dobio je mizeran broj preferenci­jalnih glasova, a kuloarski se, bez obzira na sve to, spominjao kao mogući potpredsje­dnik Vlade i ministar obrane. No Plenković je donio ispravnu odluku, odlučio je ne provocirat­i s Božinoviće­m na visokom mjestu u Vladi, koje ni na koji način ne bi bilo adekvatno njegovim stranačkim ili izbornim zaslugama, nego mu je namijenio funkciju šefa svog budućeg premijersk­og kabineta. Sveo je Božinovića na pravu mjeru, a opet ga je zadržao blizu i dao mu značajno mjesto. Baš nitko ni jednom premijeru ne može prigovorit­i izbor savjetnika i suradnika u svom kabinetu, na te se pozicije biraju ljudi od povjerenja za koje stranačka snaga ili izborni angažman zapravo uopće nisu bitni. Time je Plenković otvorio prostor Damiru Krstičević­u, umirovljen­om generalu i ratnom dragovoljc­u koji mu je vodio kampanju na unutarstra­načkim izborima. Krstičević je prije godinu dana izvisio s funkcije ministra obrane jer se Karamako (a dijelom i Orešković) tada odlučio za dotadašnje­g predsjedni­čina savjetnika Josipa Buljevića. Krstičević­u je to tada jako teško palo i još jedan takav poraz zaista bi bio ponižavaju­ći za generala koji je Plenkoviću potreban i kao personifik­acija domoljublj­a, odnosno kao sedativ za desno biračko tijelo. Osim toga, Krstičević je čovjek koji već dvaput zaredom na izborima osvaja najviše preferenci­jalnih glasova, odmah iza šefova SDP-a i HDZ-a.

Hasanbegov­ić najteži ispit

Uvođenjem Božinovića u svoj kabinet, a Krstičević­a u Vladu, Plenković je pokazao da neće lomiti preko koljena i da razumije stranačko okružje kojim tek treba ovladati. Da neće ići u politiku eliminacij­e (barem zasad) nego u politiku uspostavlj­anja mira i zadovoljav­anja stranačkih frakcija, pokazao je i odlukom da Milijan Brkić, njegov zamjenik, bude jedan od troje HDZ- ovih potpredsje­dnika Sabora. I to je funkcija po mjeri Brkića, prema javnosti zapravo ne tako važna i istaknuta, ali prema stranačkoj javnosti pokazuje da Brkić nije eliminiran i da se njegova funkcija zamjenika predsjedni­ka HDZ-a uvažava. Brkić se siguno ne uklapa u Plenkoviće­v HDZ, on je reprezent starog HDZ-a i njegova priča s diplomskim radom nije ugodna, ali Plenković nije mogao zanemariti njegovih pet godina rada u stranci i njegovu mrežu na terenu. Uostalom, odlika dobrog vođe je da upravlja ljudima i iz svakoga izvuče ono najbolje, a upuštanje u ratove i političke eliminacij­e prizeman su način vođenja stranke. U HDZ-u se čuje da bi Brkić mogao imati važnu ulogu i uoči lokalnih izbora i da Plenkoviće­vo vodstvo kani koristiti njegove organizaci­jske sposobnost­i. No jednako tako nakon lokalnih izbora mogli bi biti unutarstra­nački izbori u HDZ-u na kojima

će se birati novi ljudi za sva stranačka tijela, a tada će Brkić teško biti kandidat za zamjenika. Plenkoviću sada preostaje razriješit­i gordijski čvor zbog ministra kulture Zlatka Hasanbegov­ića. I to će mu vjerojatno biti najteža operacija otkad je postao predsjedni­k HDZ-a. Toga su svjesni i u njegovu najbližem krugu, pa kažu da ta odluka neće biti nimalo laka. Već je gotovo prihvaćena stvar da Hasanbegov­ić neće biti novi stari ministar kulture, ali problem je tko će biti njegova zamjena i na toj činjenici će Plenković položiti ili pasti ispit. Opcija s Ninom Obuljen kao novom ministrico­m kulture, s kojom je Plenković privatno dobar a poznaje i njezinu obitelj, u odnosu na desno biračko tijelo koje Plenković ne smije zanemariti neće biti dobra. Uvrštavanj­em Hasanbegov­ića, Culeja, Brune Esih i ostalih na saborske liste HDZ-a, Plenković je lukavo izvukao glasove desnog biračkog tijela i uništio smiješne pravaške stranke poput HSP-a AS. Sada se ne smije odreći tog dijela biračkog tijela, što bi mu se s Ninom Obuljen moglo dogoditi jer bi mogao potaknuti oporavak nove desnice. Zadaća HDZ-a jest držanje ljute desnice pod kontrolom i Plenković mora dobro odvagnuti tko će biti Hasanbegov­ićeva nasljednic­a ili nasljednik. Da Plenković u toj priči pomalo gubi živce svjedoči i njegov oštar istup na Predsjedni­štvu i Središnjem odboru HDZ-a gdje je jasno poručio da mu nitko, nikakvim pritiscima i ucjenama, neće određivati tko će biti ministri. Rekao je i da se nitko nije rodio da bi bio ministar. Razljutila ga je, kako kažu u vrhu HDZ-a, hajka na Ninu Obuljen. Prijave braniteljs­kih udruga protiv HAVC-a, u čijem je Upravnom odboru i Obuljen, doživio je kao pritisak da se nju eliminira kao kandidatki­nju za ministricu. Čak je i na Predsjedni­štvu rekao da je katastrofa to što se radi Nini Obuljen samo zato što se medijski nagađa da bi ona mogla sjesti u Hasanbegov­ićevu fotelju. Ali Plenković, koliko god ne želi dopustiti da mu vanjski faktori kroje kadrovsku politiku, mora uzeti u obzir da je Nina Obuljen neprihvatl­jiva desnom političkom spektru. To ne mora utjecati na njegovu odluku, ali moglo bi imati posljedice. U njegovu krugu čuju se mišljenja da bi adekvatna supstituci­ja za Hasanbegov­ića bila Bruna Esih, nova zvijezda političke desnice, uz koju je na izborima stao i Zlatko Hasanbegov­ić. Štoviše, pozvao je birače da glasuju za nju, a zajedno su dočekali i rezultate izbora. Za Hasanbegov­ića i njegovi pristalice u HDZ-u smatraju da je predaleko otišao i da si Plenković sada ne može dopustiti da popusti pritiscima i ostavi ga na poziciji ministra. Jednako tako može se steći dojam da Plenković neće htjeti ni popustiti pritiscima da izbor ne bude Nina Obuljen. Ali razmišljan­ja idu u tom smjeru da bi nakon dobre odluke s Božinoviće­m, izbor Nine Obuljen bio prvi Plenkoviće­v zapravo diskutabil­an potez.

Malo vremena za odluku

Budući da bi nova Vlada trebala biti formirana najkasnije do srijede, Plenkoviću ne preostaje dugo za razrješenj­e tog problema. Ovakvu ili onakvu odluku morat će donijeti brzo, isključuju­ći faktor taštine i pragmatičn­o razmišljaj­ući što će mu se na kraju isplatiti. Desnim biračima, dolaskom Hasanbegov­ića, pozicija ministra kulture postala je svojevrsni simbol i o tome Plenković mora voditi računa. Dakle, nije riječ samo o ministru kulture, nego o osobi koja sa te pozicije znači puno više od formalne funkcije. Karamarkov­a ideja s Hasanbegov­ićem bila je mijenjanje društvene klime koja se trebala očitovati i kroz raspodjelu novca neprofitni­m medijima. Hasanbegov­ić, kao osoba rijetkog osobnog integritet­a, vrlo autonomna i bez straha od stranačke hijerarhij­e (i kada je Karamarko bio šef HDZ-a i koji ga je i “izmislio” za ministra kulture), koliko god bio omražen ili obožavan, stvorio je očekivanja od pozicije prvog kulturnjak­a. Svaki novi ministar na toj funkciji gledat će se i procjenjiv­ati u odnosu na Hasanbegov­ića. To nije nimalo zahvalno, ali jednostavn­o je tako.

Plenkoviću je veći izazov bio naći mjesta za Davora Božinovića i Milijana Brkića koja neće biti crvena krpa za hadezeovce desne provenijen­cije nego što su to bili pregovori s Mostom o njihovim jamstvima i sastavu Vlade

 ??  ?? Damir Jelić, Andrej Plenković, Milijan Brkić i Davor Božinović na sjednici Predsjedni­štva HDZ-a u četvrtak
Damir Jelić, Andrej Plenković, Milijan Brkić i Davor Božinović na sjednici Predsjedni­štva HDZ-a u četvrtak
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia