Mještovita je komisija o Stepincu bila nepotrebna
Robin Harris, britanski povjesničar, napisao je knjigu “Stepinac – His Life and Times”, veliku studiju o kardinalu na engleskom jeziku
Britanski povjesničar: Srbijanski ministar vanjskih poslova koristio je nedavno falsifikat o Stepincu u službenoj noti kao okrutno diplomatsko oružje
Darko Pavičić Britanski povjesničar dr. Robin Harris, bliski suradnik Margaret Thatcher, među najboljim je poznavateljima Stepinčeva lika i djela Robin Harris, britanski povjesničar, jedan od osnivača zagrebačkog Centra za obnovu kulture (COK), ovoga će petka na Hrvatskom katoličkom sveučilištu predstaviti svoju knjigu „Stepinac – His Life and Times“, koja je, kako kaže, “prva cjelovita i duboka studija o Stepincu na engleskom jeziku poslije pada komunizma”. – Koristio sam i stare i nove izvore, od Postulature i drugdje, ali i neobjavljivane iz arhiva Hrvatske, Engleske i SAD-a. Premda sigurno još ima dokumenata koji su pod tajnom u Beogradu. Također, premda imamo četiri velike kutija dokumenata u “dosjeu Stepinac” od Udbe u Državnom arhivu, ima mnogo Udbinih dokumenata koji nisu tu. Ali, usprkos tome, moja knjiga nudi svijetu, i to ponajviše onom izvan Hrvatske, najbolju priliku znati sve relevantno o životu Stepinca, pa će lakše prosuđivati i njega i ondašnju situaciju u Hrvatskoj – kaže dr. Harris. Na pitanje kako gleda na osnivanje mješovite katoličke-pravoslavne komisije o kardinalu Stepincu, dr. Harris kaže kako je u procesu kanonizacije ona bila posve nepotrebna. – Naime, kanonizacija očito još nije apsolutno završena. Prije beatifikacije 1998. bilo je opsežno istraživanje i “Positio”, kao službena zbirka svjedočanstva, golem je. Papa je, navodno, rekao da je Stepinac svet, a svatko tko je čitao dnevnik vlč. Vranekovića, župnika u Krašiću, o posljednjim godinama Stepinčeva života, i ne može suditi drugo – kaže dr. Harris, dodajući kako također nije bilo potrebno osnivati komisiju za istraživanje nekih novih temeljnih činjenica, jer ih – nema.
Politička kampanja
– Stepinčev život bio je predmet najdetaljnijih studija, i to upravo zbog zlonamjernih optužbi protiv njega od montiranog procesa do danas. Stoga je potez iz Beograda bio politički, što je jasno ako slušamo što vodeći srpski političari govore o Stepincu i o Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Na primjer, srbijanski ministar vanjski poslova koristio je nedavno falsifikat o Stepincu u službenoj noti kao okrutno diplomatsko oružje protiv Hrvatske. Vjerojatno su srpski pravoslavni članovi komisije ozbiljni i pošteni ljudi, ali općenito za Beograd sve je dio politički motivirane protuhrvatske kampanje – kaže on, dodajući kako su sigurno ciljevi pape Franje dobri i velikodušni, jer ovu inicijativu vidi kao znak ekumenizma. – No ja nisam optimističan da će ovo dati željeni rezultat – kaže dr. Harris. Na optužbe da je kardinal Stepinac mogao za vrijeme rata spasiti više ljudi kaže da su apsurdne, jer je još 1946. Kaptol poslao sudu material (koji je u Udbinom “dosjeu Stepinac”) s više od 200 stra- nica imena Židova i Srba za koje je Stepinac intervenirao! – Gotovo svi ljudi u Zagrebu znali su za to. Čak su “u šumi” partizani kopirali i čitali Stepinčeve propovijedi pune osuda rasizma, progona Židova, stradanja nevinih ljudi, uzimanja i klanja talaca itd. No, njegove javne akcije bile su neizbježno ograničene. Bio je nadbiskup i kao takav odgovoran za ljude koji su bili katolici ili u braku s katolicima. Tu je imao mogućnost uspjeha, ali neslužbeno i osobno uporno je, također, intervenirao za sve ljude – kaže dr. Harris, podsjećajući kako se već na samom početku, u prvom susretu Hitlera i Pavelića u Berghofu 1941., Pavelić žalio na Stepinca. Zbog pomoći koju je organizirao za židovske izbjeglice iz zemalja pod nacizmom prije rata je Gestapo u Grazu hrvatskog nadbiskupa u Zagrebu opisao kao “Deutschfeindlich” – protunjemačkog. Dr. Harris kaže kako nema podataka da su ustaše htjeli likvidirati kardinala Stepinca, ali je jasno da je jedna ustaška struja u njemu gledala velikog izdajnika. Primio je mnogo prijetnji i vjerovao je, kako je rekao Meštroviću, da je njegov život bio u opasnosti. No mislim da je bila situacija previše nestabilna i da se ustaše nisu usudili riskirati i likvidirati nadbiskupa – tumači dr. Harris, dodajući da je odnos Stepinca i Pavelića bio uvijek hladan.
Pavelić ga htio smijeniti
– Po Masucciju, tajniku nuncija Marconea, Pavelić je triput od Vatikana tražio zamjenu Stepinca. Pavelić je mrzio i prezirao Stepinca. On ga je tajno zvao “magarac” – kaže dr. Harris. No to se na komunističkom sudu nije uvažavalo, kao ni svjedočenje svjedoka koji bi bili u korist Stepincu. – Suđenje je bilo politička, a ne pravna stvar. Od 37 predloženih svjedoka obrane pojavilo se samo osam. Među odsutnima svi su bili etnički Srbi. Oni su znali da je Stepinac bio branitelj srpskih života. Jedan među njima, dr. Julije Budisavljević, suprug Dijane, koja je organizirala spašavanje Srba, mogao je svjedočiti o radu kardinala Stepinca i pomaganju nekoliko tisuća srpske djece. No komunisti to nisu dopustili – kaže dr. Harris, dodajući da je nedavno ukidanje komunističke presude bilo potrebno, ali ne i toliko važno. Suđenje Stepincu bit će vječni, javni, sramotni simbol komunističkog režima. Sada je prioritet da javnost zna istinu o drugim nevinim žrtvama komunizma. To znači otvaranje svih arhiva. I to je, možda, najvažniji izazov za novu Vladu – misli dr. Harris.
JOSIP JURČEVIĆ: U sektoru kulture počeli su se osjećati ugroženima dolaskom Hasanbegovića. Napadi su odraz straha od otkrivanja kriminala i nepotizma.