MLADI HRVATSKI PISCI UOČI FRANKFURTSKOG O.K. KORALA

Hrvatske medije nije pretjerano uzbudila vijest da manifestacija Mjesec hrvatske knjige neće sudjelovati na ovogodišnjem Interliberu, i to zbog nedostatka novaca. Godinama je, naime, ta središnja manifestacija hrvatskih knjižničara na Zagrebačkom velesajmu organizirala niz besplatnih kreativnih radionica za djecu i mlade na temu poticanja čitanja. Uostalom, hrvatska javnost, koja se tako rado bavi ideologiziranim kadroviranjem u Ministarstvu kulture, nije reagirala ni na činjenicu da je prijedlog nacionalne strategije za poticanje čitanja, oko kojeg se donekle usuglasila cijela hrvatska za knjigu zainteresirana struka, Oreškovićeva Vlada jednostavno zaključala u neku mračnu birokratsku ladicu. Kao da je poticanje čitanja nekakva udbaška antihrvatska izmišljotina kojom se bave samo ostaci jugoslavenske unitarističke elite, koja, pazi ti čuda, dvadeset i šest godina nakon uvođenja višestranačke demokracije u Hrvatskoj i dalje drma Hrvatskom!? Ali je zato veliki broj polemičnih i satiričnih tekstova izazvala vijest da “Hasanbegović” na sajam knjiga u Frankfurt, koji se održava baš ovog tjedna, šalje sedam mladih hrvatskih pisaca koje je marketinški tim iz Broda kulture (organizatora hrvatskog nastupa u Frankfurtu) pompozno i pomalo vesternski bombastično (dakle kaubojski) nazvao “sedam veličanstvenih mladih autora”. I tako su mladi, neki već i afirmirani autori, Iva Tkalec, Borna Vujčić, Ružica Aščić, Ivan Jozić, Zoran Antičević, Katja Grcić i Valent Pavlić, ni krivi ni dužni, dobili negativnu reklamu uoči svog prvog frankfurtskog O.K. korala. I postali, valjda, nekakvi mali “Hasanbegovići”. Iliti njegovi istomišljenici. Marketinški tim iz Broda kulture njihov je odlazak na megalomanski sajam knjiga ispratio pod motom “Oni dolaze”. No, njihov odlazak u Frankfurt priličnije bi bilo nazvati “Dobro došli u hrvatski kulturni medijski pakao”, pakao u kojem se već godinama samo jalovo i maliciozno kritizira, ali se ništa ne predlaže. Kada je prije ponešto godina hrvatski nastup u Frankfurtu organizirala Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske koja djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, svake se jeseni dizala kuka i motika protiv njihova frankfurtskog koncepta. Vrištalo se na temu može li Naklada Pavičić na hrvatskom nacionalnom štandu predstavljati Araličinu “Ambru” ili ne može. Propitivalo se zašto u Frankfurt putuju pisci samo ove ili one provenijencije i svjetonazora, samo ovog ili onog literarnog stada, samo ovog ili onog društva. Kada su u Frankfurt putovali klasici, vikalo se da tamo moraju ići mladi pisci. A kada se tamo šalje mlade pisce, onda svi zazivaju akademike!? Osobno mi se izbor pisaca koji će nas zastupati u Frankfurtu sviđa. Ne vidim tu nikakvu, a ponajmanje desničarsku ujdurmu. Neke sam od tih pisaca čitao (Jozića i Vujčića), a neke ću čitati prvom prilikom (Antičevića). Jer o čitanju je riječ, zar ne? U članku o Paraolimpijskim igrama 17. rujna na 35. stranici čitatelj je primijetio da smo napisali: “Najbolji skok mu je bio 8,27 metara...” Riječ je o Matiji Sluopu, bacaču kugle, dakle, nije skok nego hitac. ..... Čitatelj kaže da ili “kopipejstamo” ili smo šlampavi: “Branitelji naslova su u susretu parova smanjili na 1:2, braća Murray, Andy and Jamie...” Engleski jezik ne bio smio biti ovako korišten u novinama kao što je bio na 52. stranici 18. rujna. ..... O dugovima HZZO-u tvrtke Dijane Šucbah Mrsić, 19. rujna na 6. stranici napisali smo kako bi otplata tih dugova iduće godine mogla otići u zastaru te dodali: “Sedam godina je rok, doznajemo, nakon kojega nenaplaćeni dug ‘pojede zakon’ i ode u zastaru, a spomenuti milijuni dug su od 2012. godine”. Novinarka je objasnila zašto je računica pogrešna. Ona je u tekstu napisala da je riječ o dugu nastalom od 2010. do 2012., a pri skraćivanju teksta 2010. je pogreškom izbačena. ..... Uz izvještaj s nogometne utakmice Veli Vrh – Dinamo 0:5 u tablici su spomenuti strijelci: 0:1 Moris, 0:2 Henriquez – i ni jedan drugi. Zaboravili smo 21. rujna na 37. stranici napisati da su strijelci još bili Dani Olmo (dva gola) i Armin Hodžić. ..... “Lalovac Miljaniću vodi kampanju za šefa SDP-a” naslov je informacije od 22. rujna na 12. stranici. Pogriješili smo, trebalo je pisati Lalovac vodi kampanju Miljeniću. ..... Opet smo dizali ljestvicu umjesto da smo digli letvicu u podnaslovu članka o Slavenu Biliću na 30. stranici 24. rujna. ..... Nekoliko je čitatelja dojavilo redakciji nerazumljiv naslov objavljen 25. rujna na 49. stranici: “Hvatali Stepanovi, pronašli dokumente”. U široj informaciji piše da su ruski hakeri: “... tražili podatke o Juliji Stepanovoj...”, dakle, naslov je trebao glasiti “Hvatali Stepanovu, pronašli dokumente”. U istom tekstu još su dvije pogreške: umjesto laboratorij, piše labaratorij i umjesto “zeleno svjetlo” piše “zeleno svijetlo”. ..... Čitatelj se nije složio s tvrdnjom u novinama da je Željko Krajan “sa šiltericom na glavi, šećući se s rukama u džepovima sive trenirke, naš najuspješniji izbornik...” To smo objavili 25. rujna na 32. stranici. Čitatelj kaže da je po njegovu mišljenju uspješniji Nikola Pilić koji je osvojio i Davisov kup. ..... Pogrešan smo podatak dali čitateljima u naslovu članka o Mirku Filipoviću i njegovoj borbi u Japanu, objavljenom 25. rujna na 49. stranici. Napisali smo “Cro Cop: Boriti se u 43. samo po sebi je pothvat, a u Japanu sam 55. put.” U tekstu piše da je to Filipoviću 55. borba u Japanu, a nije spomenuto koliko je puta bio u Japanu. ..... Čitateljica upozorava na pogrešno napisano ime talijanskog premijera na 18. stranici 30. rujna. Napisali smo Mateo Renzzi, a ona kaže: “Dvostruko slovo baš ne može stajati na takvom mjestu... a tamo gdje je trebao/la, nije ga stavio/la.” Točno napisano je Matteo Renzi. ..... Na 11. stranici 30. rujna napisali smo: “...a jedna mu je tenisica ispala s noge”. Tenisica ne može ispasti s noge. Spasti, da.