“Pjevat ću dok god budem uveseljavao naše ljude”
U Lisinskom uz Šimu i TU Krunoslava Dražića nastupaju i Nedžad Salković, Kvartet Gubec, Meri Cetinić, Pero Galić, Minea... – Jedini mi je problem kako skratiti program, jer je kolega puno, a svi bi posjetitelji htjeli čuti svoje omiljene pjesme – kazao nam je poznati bećarski sin Šima Jovanovac (64) koji će i ove godine 26. listopada u povodu svog imendana, Šimunova, održati koncert u KD Lisinski. Za razliku od lani, ove će ga godine pratiti Tamburaški orkestar Krunoslava Dražića, a uz Šimu nastupaju Ivica Pepelko, Kvartet Gubec, Pero Galić iz Opće opasnosti, Bosutski bećari, Vranac, ŽPS Đakovčanke, Folklorni ansambl Lisinski, Meri Cetinić, Minea te kao posebni gost Nedžad Salković.
Na sceni pola stoljeća
– Na sceni sam već 51 godinu i stvarno mi je vrijeme brzo proletjelo. Kada bih se ponovno rodio, sve bih isto napravio, ne žalim ni za jednim trenutkom. Lutao sam po cijelom svijetu, gdje god ima naših ljudi. Upravo sam se vratio iz Amerike i Kanade, a nakon Lisinskog očekuje me Australija – kaže Šima koji se dobro sjeća svojih početaka. Zanimljivo je kako mu prvi instrument u rodnom Gradištu nije bila tambura, nego orgulje. – Ministrirao sam u crkvi i dojmile su me se orgulje. Imao sam šest godina pa me fasciniralo kako se gazilo po mijehu. Glavni pokretač moje glazbene karijere bio je profesor Mijo Amidžić koji me je pozvao da sviram tamburu u novoosnovanom školskom tamburaškom sastavu. Tu sam naučio note i već u četvrtom razredu počeo sam svirati i gitaru. S 13 godina dobio sam prvi honorar, s kojim sam mami kupio veliki radio. Otad pa do danas sve nove godine slavim s publikom i uvijek im zahvaljujem na podršci, ali i na tome što više od 50 godina uzdržavaju mene i moju obitelj – kaže nam Šima koji je još 1980. godine osnovao prvu producentsku kuću u Slavoniji u kojoj su prve korake napravili svi oni koji u svijetu tamburaške glazbe nešto znače (Zlatni dukati, Kristali, Romanca, Slavonske lole, Viktorija Kulišić Ðenka... ). – Osim mog studija, u blizini je svoj pop-rock studio imao Želimir Babogredac, pa smo nas dvojica i pogurali razvoj glazbe u našem kraju. Nešto je posebno u Županji i mjestima oko nje. Nije slučajno prva nogometna lopta u Hrvatskoj došla iz Županje, pa i prva tvornica tanina. Veliki skladatelji iz prošlosti, pa i sadašnjosti, iz našeg su kraja – kaže Jovanovac. Kuriozitet je da je i ne znajući izdao i prvi CD tamburaške glazbe na svijetu. – Bilo je to ratno vrijeme 1992., a ja sam svoj novi materijal odnio u Sony u Londonu i za “prsa” pretekao Zvonka Bogdana čiji se CD pojavio nekoliko mjeseci kasnije – kaže nam Šima. Jedan je od osnivača Hrvatske glazbene unije i osnivač Brodfesta. No, ipak je najponosniji na svoju obitelj. Pravi nasljednik mu je sin Branimir koji svira klavijature u Općoj opasnosti, a mlađi sin Siniša uspješan je u poslu oko ukrasnog bilja. Na zadnjem Flora artu dobio je prvu nagradu. Kći Višnja primalja je u osječkoj bolnici.
Jovanovac je jedan od osnivača Hrvatske glazbene unije i osnivač Brodfesta, festivala domoljubne glazbe
Ponosan na unučad
– Zahvalan sam im jer su supruzi i meni podarili sedmero unučadi, a do veljače bismo trebali dobiti još dvoje. Sve slobodno vrijeme provodim s njima. Unučad su mi dokaz da nisam promašio život. Kad me pitaju kako sam, kažem: Kad bi drugima bilo bolje, ne znam kud bih sa sobom. Zato ću pjevati dok god moja glazba bude uveseljavala naše ljude širom svijeta – kazao je Šima Jovanovac.