Krčma gori, a trener se pravda! Horvat: Ne bih mu bio u koži
Vujović je dvije sezone sjajno djelovao, no u krizi se baš ne snalazi. Pozitivno je što ne želi odustati, ali poneka riječ samokritike ne bi škodila Kapetanski je govorio Zlatko Horvat nakon četvrtog uzastopnog poraza PPD Zagreba na startu ovogodišnje Lige prvaka (Brest Meškov 22:27). Cijeli je život u klubu, vidjelo se na licu da je to jedan od najtežih trenutaka. – Od početka sezone nismo na razini kao prošle dvije, otkako smo se vratili iz Rija, nikako da se posložimo. Nemamo borbenost, uvukao se strah koji je sa svakim porazom sve veći. Stalno lovimo zaostatak, a u takvim se situaci- jama teže i koncentrirati. Po govoru tijela na terenu i izrazima lica, čini se ni da nemate kemiju kakvu ste prije imali? – Da, vjerojatno to sa strane tako djeluje u takvim trenucima kad pokušavaš dići ekipu, a ne ide. Očekujete li razlaz s trenerom? – Iz njegove perspektive to ne izgleda dobro jer ne zna više kako da nas podigne. Ne bih htio da ode, nije to zaslužio nakon dvije odlične sezone. Moramo vjerovati do kraja, ali s obzirom na raspored, ne bih mu bio u koži. Je li sve u redu u svlačionici? – Razgovaramo stalno, možemo sastančiti non-stop, ali strah se uvukao i stvarno smo u lošem stanju, prije svega psihički. Jesu li problem slabe prinove ili to što ste preko noći od mlade i perspektivne postali momčad s previše starijih igrača? – Ma ne, pa uvijek smo imali takvu kombinaciju. Kad ne ide, onda ispada da ništa ne valja. Na kraju sam i ja igrao loše. Samokritike nismo čuli od trenera Veselina Vujovića koji se uporno vadi malo na tanak kadar (dijelom i jest u pravu), malo na igrače, prije svih Šebetića i Mandalinića za kojeg ponavlja da ne može prepo- znati situacije u igri – čudan način da digneš igrača iz krize. Pa ne radi li on s njim već treću sezonu? Zanimljivo, ne spominje Markovića koji ne može pogoditi kontru. Dojam je ipak da mu se momčad gladnih vukova “s mudima k’o crkvena zvona”, u trećoj sezoni pretvorila u balkansku krčmu iz koje trešti “ej trula građa, potopi se lađa”. Konobari mu gube tacne, psuju jedni druge, ignoriraju goste i brišu masne ruke o stolnjake. Ogledalo lošeg rada su polukontre koje završavaju kao skečevi nadrealista – ja tebi, ti meni, dok netko ne poviče: hrkljuš!
Vujoviću jako nedostaje Pavlović, no lani su mu Šebetić, Kontrec, Vujić i Mandalinić igrali bolje