Je li Zapad svjestan da je Putin majstor za odvraćanje pažnje

Utrenucima kada su “Admiral Kuznjecov” i “Petar Veliki” i njihova do zuba naoružana prateća flota defilirali Engleskim kanalom ploveći prema Siriji, mnogi su analitičari dvojili oko toga hoće li to ratno brodovlje poslužiti kao presudni faktor za likvidaciju sirijskih pobunjenika i grada Alepa ili je riječ o tustom mamcu koji Putin baca kako bi naveo zapadne sile da ga zagrizu. I dok bi Zapad grizao i žvakao Putinov mamac, ruski bi predsjednik na drugom mjestu mogao imati razriješene ruke i čist zrak da napravi neki novi politički ili vojni marifetluk. Kako se ruska vojna i politička taktika u posljednje vrijeme obilno koristi obmanama i odvlačenjem pažnje, taj mogući nenadani događaj mogao bi se dogoditi na više mjesta. O kakvoj vrsti obrane je riječ najbolje govori priča o naoružanju na napuhavanje. Da, ruske tvornice vojne opreme proizvele su moćne borbene zrakoplove, tenkove, raketne bacače i drugo vrlo ubojito oružje na napuhavanje! Izgledaju kao pravi, a nekoliko eskadrila najsuvremenijih lovaca bombardera može se napuhati u roku od nekoliko minuta i u istom tom vremenu ispuhati. Iz njih se ne može pucati niti mogu poletjeti, ali snimke iz zraka i iz satelita vide ih kao pravo naoružanje. U ratnim uvjetima takva vrsta varke može igrati jako veliku ulogu zato što služi upravo za odvraćanje pažnje s mjesta gdje se kuha ozbiljna ratna taktika i planiranje. Sirija je Putinu važna, ali bi u ovome kontekstu i ona mogla biti neka vrsta mamca za odvraćanje pažnje. Putin već petnaestak godina radi na raznoraznim integracijama zemalja Euroazije, i to vrlo lukavo. Postoji nešto što se zove Euroazijska unija koja uz Rusiju obuhvaća još četiri bivše sovjetske republike, a svi zajedno imaju oko 185 milijuna stanovnika. Postoji i Šangajska organizacija za suradnju u kojoj su osim Rusije i četiri bivše srednjoazijske sovjetske republike i Kina, a u koju će početkom 2017. ući i Indija i Pakistan. Iran, Afganistan, Bjelorusija i Mongolija promatrači su koji u budućnosti žele pristupiti toj organizaciji. Uza sve to, filipinski predsjednik Rodrigo Duterte za nedavnog posjeta Kini svojem je domaćinu Xiju Jinpingu kazao da je njegovo partenrstvo sa SAD- om stvar prošlosti i naglasio kako uskoro ide Putinu kojemu će kazati kako je spreman da se uz Rusiju i Kinu suprotstavi cijelom svijetu. Prije samo deset dana Putin je bio kod indijskog predsjednika Narendre Modija, tijekom toga posjeta dvije su zemlje sklopile nešto što su oba lidera nazvala „posebnim i privilegiranim strateškim partnerstvom“koje se sastojalo od niza ugovora za kupnju i prodaju najsofisticiranijeg naoružanja, civilnog nuklearnog programa, suradnje u investicijama u visoku tehnologiju i naftnu industriju, što je Rusiju učinilo jednim od najvećih budućih stranih investitora u Indiji. Sve to događalo se u sjeni žestokih zračnih udara po Alepu pa zapadni politički svijet zapravo na sve to nije obratio previše pažnje. A možda bi trebao. Ako ne želi biti preveden žedan preko vode.

Sirija je Putinu važna, ali bi i ona mogla biti neka vrsta mamca za odvraćanje pažnje od njegovih euroazijskih poslova