Cjepivo za tumore uspjelo na miševima
Prof. Jonjić: Pokušavamo naći partnere koji bi na tom principu razvijali humana cjepiva
Otkriće smo prijavili kao patent i pokušavamo naći partnere za razvoj humanog cjepiva. Put do toga je dalek i ovisi o ishodu istraživanja, kaže Stipan Jonjić
Cjepivo je napravljeno na temelju virusa iz porodice herpesa, a eksperimentalno je testirano na tzv. humaniziranim miševima Genetskim inženjeringom u Centru za proteomiku Sveučilišta u Rijeci napravljeno je “pametno” živo cjepivo koje se pokazalo i dokazalo učinkovitim protiv raznih patogena, pa čak i tumora. Cjepivo je napravljeno na temelju citomegalovirusa (virus iz porodice herpesa), a idući je korak u ovom vrijednom znanstvenom projektu rad na izradi takvog cjepiva na temelju ljudskog citomegalovirusa. No to nipošto nije najava da stiže “cjepivo protiv tumora” jer, kako kaže i voditelj spomenutog centra prof. dr. Stipan Jonjić, bilo bi nekritično nešto takvo predvidjeti, a pogotovo obećati. – Mi smo, naravno, ovo svoje otkriće prijavili kao patent i pokušavamo naći partnere koji bi na tom principu razvijali humana cjepiva. Put do toga je dalek i ovisi o ishodu naših pretkliničkih istraživanja. Pokušavamo se organizirati i uključiti u međunarodne i nacionalne programe kako bismo u sklopu tih multicentričnih istraživanja napravili još i konkretnije pomake – govori prof. Jonjić, inače prvi hrvatski znanstvenik koji je dobio projekt Europskog istraživačkog vijeća.
Kako virus preživljava
Kako virusi herpesa, pa tako i spomenuti citomegalovirus, preživljavaju u organizmu koji napadnu, višedesetljetna je tema interesa i rada ovog uglednog znanstvenika. Jer, kako će napadnuti organizam reagirati, nije stvar samo pojedinačnog imunološkog sustava nego i načina na koji se virusi sami reguliraju. I upravo je, da tako kažemo, u tome stvar. – Ideja istraživanja u sklopu projekta Europskog istraživačkog vijeća bila je pokušati napraviti virus koji će biti kadar potaknuti snažniji imuni odgovor u odnosu na divlji tip tog istog virusa na način da se virusu uklone neki od njegovih imunosubverzivnih gena te mu se dodatno u genom ugrade geni koji će ga učiniti “vidljivijim” imunosustavu domaćina. Takav virus mogao bi poslužiti kao cjepivo ili vektor (nosač) za cjepivo jer je genetički tako manipuliran da je izrazito oslabljen i sam ne može izazvati bolest – objašnjava prof. Jonjić. Proces koji opisuje napravili su na laboratorijskim miševima i s mišjim virusom herpesa te dokazali da cjepiva na temelju mišjeg citomegalovirusa štite od raznih patogena i mogu poslužiti kao protutumorsko cjepivo.
Imunološki sustav
– Treba istaknuti da su eksperimentalna istraživanja na životinjama nezamjenjiva, ali da rezultati ne daju izravan dokaz da bi takvo cjepivo radilo u ljudi. Budući da je bez pretkliničkih istraživanja praktički nemoguće raditi takva istraživanja na ljudima, mi smo nastavili s istraživanjima na mišjem modelu, ali koristeći genetički modificirani humani citomegalovirus – nastavlja prof. Jonjić. Modificirani virus o kojem govori napravili su tako da su zapravo kreirali takozvane humanizirane miševe. To su pak miševi kojima su transplantirane humane matične stanice zbog čega je moguće u njih rekonstruirati imunološki sustav čovjeka i pratiti njegovu reakciju na cjepivo. Iako takvu proceduru prof. Jonjić opisuje kao klasični model, laboratorij koji vodi pokušava ga na razne načine poboljšati kako bi testiranje imunološkog odgovora čovjeka putem humaniziranih miševa bilo što pogodnije. Inače, riječki Medicinski fakultet ima jednu od najvećih uzgojnih nastambi laboratorijskih miševa u ovom dijelu Europe, što je bio i nužan preduvjet za ovakvo istraživanje, u kojemu sudjeluju i znanstvenici Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” i Centra za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji pri Sveučilištu u Zagrebu, a s ciljem razvoja novih cjepiva i njihovih “nosača” za različite bolesti i tumore.
Rezultati na miševima ipak ne daju izravan dokaz da bi takvo cjepivo djelovalo u ljudi