Srbima su, pošteno govoreći, znali odbrusiti jedino Mesić i Milanović
Podsjetimo se još jednom. Kad se ono 2005. godine Ivo Sanader spremao za spektakularni posjet Beogradu, Hrvatska još nije bila počela pregovore o ulasku u Europsku uniju. Tada su iz Vlade zvali redakcije i novinare, od kojih su neki već bili objavili narogušene komentare, i molili ih da prema premijerovu pohodu Srbiji budu blagonakloni. Taj posjet, koji je odjeknuo i u “regiji” i u Europi, Srbiji je bio potreban da preko “prijateljstva” s Hrvatskom pokaže svoje europsko lice. I Sanader je u stilu tradicionalnog hrvatskog sluganstva i poslušnosti Europi izvršio svoju prosrpsku misiju (a i poslije će nebrojeno puta ponoviti da je Hrvatska spremna pomoći Srbiji na njezinu putu u EU). Međutim, nedugo nakon toga grljenja u Beogradu, iz Vlade su zvali iste redakcije i novinare da pišu o tome kako su se srbijanski dužnosnici razletjeli po europskim metropolama ne bi li zaustavili pregovore Hrvatske i EU. Bez ikakva povoda i razloga. Sad pak čitamo tekst o “bijesu u Srbiji” zbog toga što se Hrvatska, s povodom i jakim razlogom, usprotivila otvaranju 26. poglavlja pregovora Srbije s Bruxellesom, a riječ je o kulturi i obrazovanju. Niti u srbijanskim školama ima udžbenika za djecu hrvatske manjine, niti je Srbija vratila hrvatsko kulturno blago oteto ratnih devedesetih godina prošlog stoljeća. U hrvatskim je medijima i među političarima mnogo jači naglasak na udžbenicima, ali koliko god oni bili važni, ukradeno kulturno blago ima veću težinu. Nigdje manjine nisu posve zadovoljne, s obje se strane mogu naći argumenti, ali u ovom drugom razlogu hrvatske blokade argumenata nema niti ih može biti. Nediplomatski ali istinito govoreći, ne može se dati zeleno svjetlo zemlji koja je lopovski nasilnik, i koja se za svoju lopovštinu može jednostavno i bar minimalno iskupiti - vraćanjem ukradenoga, ali to ne želi. Unatoč tome i unatoč trenutačnoj odlučnosti Vlade da ne da otvoriti 26. poglavlje, nismo sigurni da Hrvatska neće popustiti, kao i u većini sličnih slučajeva dosad. Navodno pritišće Washington preko američkog potpredsjednika Joea Bidena, navodno pritišću iz Komisije EU, naš ministar vanjskih poslova Stier kaže kako se “traže dodatna objašnjenja”, srpsko vodstvo je pobjesnilo, Vučić demonstrativno napušta Bruxelles itd. I dok to vodstvo sipa najteže moguće optužbe protiv Hrvatske, optužbe za ustašizaciju i fašizaciju zemlje, za naoružavanje kao prijetnju Srbiji, ministar Stier uzvraća kao časna sestra te kaže: “Naša je intencija imati retoriku koja smiruje, smanjuje tenzije”. Nepojmljivo! Trpe se optužbe za nepostojeću fašizaciju Hrvatske, a ima se posla s vodstvom čiji su fašizam Hrvati osjetili na vlastitoj koži. I Tomislav Nikolić, i Aleksandar Vučić, i Ivica Dačić - srbijanski predsjednik, premijer i ministar vanjskih poslova - neposredno su (Vučić i Nikolić) i posredno (Dačić) sudjelovali u srpskoj fašističkoj agresiji na Hrvatsku. Zar doista nema nikoga u Hrvatskom političkom vrhu tko će im uzvratiti s tim činjenicama a na njih podsjetiti i EU i Europ- sku komisiju, i Bidena i Lavrova!? Ako već najviši hrvatski dužnosnici imaju gard časnih sestara, kako te sestre mogu podnijeti da ih kurvama nazivaju najveće kurve u Europi i okolici!? I uvijek je tako. Srbiji su išli na ruku i Račan i Picula, koji su danomice govorili kako će Hrvatska pomoći u “demokratizaciji Srbije”. I Sanader koji valjda nikad nije spomenuo Hrvatsku i EU a da nije obećao pomoć Srbiji u približavanju Uniji. Josipović se toliko bio zaljubio u Borisa Tadića da je pred njim pubertetski posrtao, a Tadić mu je darovao reprint časopisa Zenit koji je pokrenuo i uređivao najvulgarniji srpski šovinist Ljubomir Micić koji je pisao kako je hrvatska kultura “vanbračno dete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige”. Srbima su, pošteno govoreći, znali odbrusiti jedino Stjepan Mesić i Zoran Milanović, premda im se Mesić ispričavao zbog rata (!!!) a Milanović obećavao da će im na putu u EU Hrvatska “dati sve od sebe”. Hoće li hrvatska Vlada s Plenkovićem na čelu ostati odlučna bar koliko je to sada ili će pokleknuti? Hoćemo li biti kukavice kao sve vrijeme poslije Tuđmanove smrti ili ćemo biti svoji i dostojanstveni? Hoće li Hrvatska ustrajati u blokadi 26. poglavlja sve dok Srbija ne uvede udžbenike za hrvatsku djecu i ne vrati hrvatsko kulturno blago? Hoćemo li srpskom vodstvu pokazati zube? Ako ih ne pokažemo, s vremenom bismo bez njih mogli ostati.
Srbima su, pošteno govoreći, znali odbrusiti jedino Stjepan Mesić i Zoran Milanović Ako već najviši hrvatski dužnosnici imaju gard časnih sestara, kako te sestre mogu podnijeti da ih kurvama nazivaju najveće kurve u Europi i okolici!? I uvijek je tako