Sirijska oporba ne postoji, sve je u rukama Putina, Trumpa i Assada
Jedini protivnik režima sada su džihadističke grupe u Palmiri, Idlibu i Raki
Assadov režim, nakon pobjede u Alepu, kontrolira kompaktan teritorij i pet velikih gradova. Ideja o podjeli teritorija sada je mrtvo slovo na papiru Nakon krvavih sukoba koji su trajali više od četiri godine i velikog broja poginulih na obje strane, bitka za Alep je gotova. Džihadisti koji su pretrpjeli najteži udarac od početka sukoba u Siriji 2011. prisiljeni su na predaju i povlačenje. Iako su odugovlačili s evakuacijom iz Alepa vjerujući da će ipak doći do preokreta te da će oni koji su ih podržavali, financirali i naoružavali, kao što su Saudijska Arabija, Turska i Katar, učiniti nekakav pritisak na predsjednika Obamu da zaustavi pohod sirijske vojske i borce libnonskog Hezbollaha te iranske Revolucionarne garde, koji su nemilosrdno napali istočni dio Alepa, to se nije dogodilo.
Povlačenje u Idlib
Naime, stjerani u kut, džihadisti su morali pristati na evakuaciju iz istočnog dijela Alepa. Njih više od pet tisuća, s članovima obitelji, ide prema provinciji Idlib, koja je još uvijek, uz grad Raka i Der Al Zor, glavno uporište džihadista. Džihadisti i njihove obitelji bit će evakuirani kroz 21 kilometar dugačak koridor. Gubitak Alepa težak je udarac ne samo za džihadiste već i za sirijsku umjerenu oporbu, koja je imala najmanje boraca u Alepu i koja je najavila nastavak borbe sve do svrgnuća predsjednika Bashara Al-Assada. Međutim, nakon pobjede u Alepu, analitičari su uvjereni kako više nije moguće svrgnuće Assada koji, uz glavni grad Damask, sada kontrolira još pet velikih i važnih gradova, Alep, Homs, Daraa, Hama i Latakiju, te sada ima kompaktan teritorij. Sirijska umjerena oporba, koja je zapravo i pokrenula pobunu i revoluciju protiv sirijskog režima, gotovo je nestala i izgubila se u moru džihadista koji su postali dominantni u Siriji. Osim političkog krila, čiji se dužnosnici nalaze u Saudijskoj Arabiji, Kataru i Turskoj, vojno je krilo nestalo. Ostala je mala grupica koja se uz tursku vojsku bori protiv terorističke organizacije Islamske države za zauzimanje grada Al Bab uz tursku granicu. Nestanak sirijske umjerene oporbe znači da su pokretači pobune u Siriji zapravo bili sljedbenici Muslimanskog bratstva ili vehabijsko selefijskog pokreta koji je uspio mobilizirati velik dio sirijske umjerene oporbe. Kao što je poznato, pokret Muslimanskog bratstva izuzetno je jak i moćan. Godine 1982. godine, u vrijeme vladavine Hafeza Al-Assada, oca Bashara Al-Assada, pristaše Muslimanskoga bratstva pokrenuli su masovni narodni ustanak protiv vladajućeg režima. Središte pobune bio je grad Hama. On je postao glavno uporište pobune protiv Assadova režima. Duhovni vođa Sirijske slobodne vojske na početku je bio Sheikh Adnan Mohammed Al-Aroor, koji je studirao u Saudijskoj Arabiji i propagirao vehabijsko selefijsku ideologiju te bio blizak prijatelj kraljevske obitelji. To je u velikoj mjeri utjecalo na dolazak vehabija iz zemalja Zaljeva na ratište u Siriju. Svi ti čimbenici utjecali su na nestanak sekularne sirijske oporbe koja je i pokrenula pobunu protiv Assada. Nakon što su Alep osvojile vladine snage, ideja o podjeli Sirije na tri federalne jedinice, sunitsku, alavitsku i kurdsku, što je zagovarao SAD, a podržavao i Putin u velikoj mjeri, ostala je mrtvo slovo na papiru jer umjerena sirijska oporba gotovo da više i ne postoji.
Nema trodijelne diobe
Osim Assadovih snaga i Kurda, treća strana su džihadisti. Analitičari vjeruju da će nakon potpune evakuacije iz Alepa, sirijske vladine snage, potpomognute borcima libanonskog Hezbollaha i iranske Revolucionarne garde, krenuti u ofenzivu na Palmiru kako bi je vratili. Sirijski predsjednik Assad pokušat će pregovarati s pobunjenicima u okolici Damaska da se mirno predaju i da taj teritorij integriraju pod vladine snage. Provincije Idlib i Raka, uporišta džihadista, Vladimir Putin ostavit će do inauguracije Trumpa kako bi zajednički dogovorili strategiju o borbi protiv terorističke organizacije Islamske države i njezinom uništenju. Ono što je izvjesno jest da će glavnu riječ u Siriji voditi trojica moćnika – Putin, Trump i Assad.