RADOSLAVA MRKŠIĆ
Iz povijesti čovjek ništa ne nauči, samo ponavljamo idiotizme i trujemo mlade
Bila je jedina glumica koja je i za vrijeme Domovinskog rata bila u osječkom kazalištu, a tada je obilazila borce na ratištu, ali i izbjeglice
Radoslava Mrkšić nedavno je ovjenčana Nagradom hrvatskog glumišta za ulogu Anfise u predstavi “Tri sestre”, a ubrzo nakon toga dobila je i Pečat grada Osijeka. Imala je 23 godine kada je stala na daske Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, a s njih odlazi nakon pune 42 godine rada. Večerašnja izvedba “Unterstadta” posvećena je upravo njoj, ali s porukom: “Odlazak u mirovinu ne znači nužno i umirovljenje”.
Kako gledate na svoje 42 godine rada u kazalištu? Što vam je bilo najdraže, što najteže?
Kad bi čovjek htio staviti na papir ili držati u sjećanjima, što baš nije pametno, sve te 42 godine staža, ja bih morala priznati da su mi proletjele kao 42 dana, čini mi se da sam ušla na jedna vrata, na druga sada moram van. I dandanas probe su mi nešto najljepše u teatru jer istražuješ, kopaš po tuđim životima i karakterima, stvaraš. Ima i tužnih stvari. Meni je najtužnije bilo kad sam za obnovu kazališta 1994. najednom bila “persona non grata”, nisam smjela ni u zgradu ući, ne znam zašto, a cijeli sam rat bila jedina glumica u našem teatru. No previše je lijepih trenutaka da bi ih ovi ružni zasjenili.
Kako je bilo raditi u kazalištu u ratu?
Od glumaca ostali smo samo pokojni Đorđe Bosanac i ja. Kazalište je radilo, bilo nas je ukupno 40-ak u kući, nešto orkestra, nešto zbora, inspicijent i šaptač. Imali smo programe s kojima smo hodali po bojišnici, jedan je bio “Bljesni sada snagom sunca”. Bili su to recitativi, domoljubne pjesme, novinski tekstovi. Prvi put sam shvatila svrhu postojanja tetra u ratu kada smo došli u posjet našim izbjeglicama u Mađarsku. Oni su tamo živjeli u nečem sličnom logoru, ograđenom žicom, bila je to, valjda, ruska vojna baza nekoć. Najednom su se strčali oko nas, svi su plakali. Vidjeli smo da smo im dobrodošli i donijeli dio nepokorene Hrvatske i nepokolebljivoga duha. Ja sam rođena