Spriječit ćemo da Srbija sudi hrvatskim braniteljima. Inače ćemo joj blokirati poglavlje 23

Snažan angažman Rusije u Europi i rezultati američkih izbora potvrda su da se svijet mijenja. Novi odnosi između velikih sila tek se definiraju. U mnogočemu mogla bi se povući paralela s krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kaže šef hrvatske diplomacije

Utrenutku promjena i preslagivanja na globalnoj sceni, kad se nanovo miješaju karte i kad dužnost predsjednika SAD-a preuzima Donald Trump, Moskva sve više širi utjecaj u susjedstvu, a EU gubi svoju članicu, s potpredsjednikom Vlade i ministrom vanjskih poslova Davorom Ivom Stierom razgovarali smo o položaju Hrvatske u novom globalnom poretku i odnosima sa susjedima.

Hrvatska je međunarodno priznata prije 25 godina. Uspoređujući međunarodnu situaciju tada i sada, gdje se nalazi Hrvatska i na koga može računati?

Svijet je doista bio drugačiji prije 25 godina. Nakon pada Berlinskog zida Njemačka se ujedinila i vratila na scenu, a europske su integracije jačale. Danas taj moment integracije ne postoji u tolikoj snazi, a odlazak Velike Britanije iz EU i drugi procesi pokazuju da ključne države u Europi svoju politiku provode na temelju nacionalnih interesa gotovo bez rukavica. Snažan angažman Rusije u Europi i rezultati američkih izbora potvrda su da se stvari mijenjaju. Novi odnosi između velikih sila tek se definiraju i u mnogočemu bi se mogla povući paralela s krajem 19. i početkom 20. stoljeća. No za nas je ključna razlika što smo sada suverena država, naša sudbina je u našim rukama te možemo djelovati kako bismo zaštitili svoje interese, koristeći pritom i članstvo u EU i NATO-u.

Kako reagirate na komentare da ste, kao i premijer Andrej Plenko- vić, “bruxelleski ljudi”?

Hrvatskoj je prednost što ima premijera koji izravno može kontaktirati s ključnim ljudima u Europskom vijeću, Komisiji i Parlamentu, s kojima je i prijatelj, te tako afirmirati poziciju Hrvatske. U interakciji s europskim institucijama ne libimo se zastupati hrvatske interese. Možda se nedovoljno naglašavaju pozitivni primjeri suradnje. U prosincu je tako, u suradnji s Komisijom, pozitivno riješeno pitanje carina s BiH, što će povećati konkurentnost hrvatskih proizvoda na tom tržištu.

Sluša li Hrvatska bespogovorno Bruxelles?

Hrvatska ne prihvaća ničiji diktat. Suverena smo država i zaštita naših interesa jača je time što sjedimo za stolom gdje se donose odluke. Vodimo proeuropsku politiku koja je u funkciji ostvarivanja hrvatskih interesa, a premijer koji ima ulaz kod glavnih ljudi dodatna je vrijednost, odnosno prednost koju namjeravamo iskoristiti.

No pritisaka ima, primjerice iz Njemačke, posebice kad je riječ o pregovorima sa Srbijom?

Za nas je važno da sve države jugoistočne Europe, pa tako i Srbija, ispune sve kriterije te da taj proces bude transformacijski i vjerodostojan. To je nešto što komuniciramo s drugim državama EU. Kao Vlada imamo i obavezu prema Saboru koji će, kad dođe do toga, morati odlučiti o ratifikaciji svakog pristupnog sporazuma. Ne želimo dizati tenzije i nismo fokusirani na ping-pong izjave sa Srbijom, već isključivo na rezultate. Kad vidimo da je rezultat postignut, možemo ići dalje.

Kad uspoređujemo pregovore s Hrvatskom i Srbijom, vidi se razlika. Primjerice, Haaški sud izvještava kako Srbija ne surađuje, ali Komisija ipak otvara 23. po- glavlje o pravosuđu. Dolazi li do erozije kriterija u pregovorima?

Srbija je postala kandidatom 2012. i dosad je otvorila šest poglavlja te zatvorila samo jedno od ukupno 35 poglavlja. Iz te perspektive ne može se govoriti o ubrzanoj dinamici pregovora. Glede 23. poglavlja, koje je otvoreno za vrijeme prethodne Vlade, Hrvatska je u pregovaračka stajališta EU unijela mjerila za pitanja koja su za nas posebno važna, od rješavanja problema tzv. regionalne jurisdikcije, rasvjetljavanja sudbine nestalih do manjinskih prava. No točno je da su se pritom vodile rasprave s drugim državama članicama, uključujući i Njemačku. Za bolje razumijevanje današnjih odnosa Berlina i Beograda valjalo bi proučiti razdoblje nakon Berlinskog kongresa 1878., kada je Njemačka bila dominanta sila na kontinentu te pokušavala sebi približiti Srbiju iako to na kraju nije uspjela. Stoga smatram da je dobro da se Srbija približi zapadnim strukturama. Međutim, to treba biti na osnovi prave transformacije koja se mora postići u pristupnim pregovorima, da se ne bi ponovile greške otprije stotinu godina, koje su dovele do sukoba na Balkanu i na kontinentu.

Je li taj transformacijski proces počeo u Srbiji?

U Beogradu postoji ambicija da se u novom rasporedu odnosa pokušaju vratiti neke pozicije koje su izgubili u posljednjih 25 godina. Mi djelujemo da to nikako ne bude na štetu hrvatskih interesa i da se izbjegnu novi sukobi. Istovremeno naglašavamo da moramo riješiti otvorena pitanja, no moramo uočiti i to da postoje i zajedničke prijetnje i za Hrvatsku i za Srbiju te na tom planu uspostaviti dijalog i suradnju.

Koje su to prijetnje? Terorizam?

Mislim na fenomen masovnih migracija. To ne smijemo poistovjetiti s terorizmom, ali to jest zajednički izazov za Hrvatsku, Srbiju i druge zemlje Europe koji se ne može samo gledati kao humanitarno pitanje, već u obzir treba uzeti i sigurnosnu dimenziju. Potom politički, radikalni islamizam je velika prijetnja. Ne islam kao vjera, već islamizam kao ideologija zajednička je prijetnja za Hrvatsku i Srbiju, ali i za BiH.

Vidite li porast radikalnog islamizma u BiH, na što je upozoravala predsjednica RH?

Nažalost, to je fenomen koji prijeti sigurnosti cijele Europe. No mora se precizno odijeliti islam kao vjeru, koja je kompatibilna s demokratskim sustavom, od radikalnog islamizma kao ideologije koja je suprotna demokraciji i koja je želi srušiti i zamijeniti kalifatom. Stabilnost BiH nam je prioritet i na tome moramo zajedno djelovati s drugim zemljama EU, SAD-om, ali imati i otvoren dijalog s Ruskom Federacijom i Turskom koje su nazočne na ovom području.

Da ste branitelj, biste li se usudili putovati u Srbiju? Pritom mislim na srpski zakon o regionalnoj nadležnosti za ratne zločine.

Taj strah doista postoji, prošli smo kroz nekoliko situacija kao što je bio slučaj s Tihomirom Purdom. To jest toliko ozbiljno pitanje da bez njegova rješavanja neće biti moguće zatvoriti 23. poglavlje sa Srbijom.

Ako Srbija ne bude željela promijeniti zakon, koga Hrvatska ima na svojoj strani?

Bitno je da Hrvatska ima jasnu poziciju što želi postići. Tako smo i u prosincu na Vijeću ministara u raspravi o izbornom zakonodavstvu u BiH došli do dogovora i zaključaka da ta reforma mora u vidu imati načelo jednakopravnosti Hrvata, Bošnjaka i Srba, što

drugim

zemljama nije bilo toliko blisko i nisu iz prve razumjele zašto je to toliko važno. Na isti ćemo način riješiti i ovo pitanje jer bez toga Hrvatska neće dići rezerve za zatvaranje 23. poglavlja. U međuvremenu je moguće i potrebno raditi i bilateralno te pronaći rješenje koje bi spriječilo zloporabu pravosuđa i spriječiti situaciju da sudovi u Srbiji sude hrvatskim braniteljima. Decidirano, za Hrvatsku je to nedopustivo.

Države EU upravo i smatraju da je to bilateralno pitanje i da ga Hrvatska, a uostalom i ratificirala je deklaraciju u tom smislu, neće koristiti protiv Srbije.

To pitanje, kao i pitanje zaštite manjina, ima i bilateralnu dimenziju, ali ne znači da nije prisutno u sklopu pristupnih pregovora pa je zato dio pregovaračkog stajališta. Jedno ne isključuje drugo. Hrvatska se nije obvezala da će odustati od rješavanja otvorenih pitanja, pa i onih koja se pojavljuju u okviru pristupnih pregovora. Nećemo zlorabiti svoju poziciju, ali nema smisla negirati da je riječ o nečemu što opterećuje odnose i što se mora riješiti.

Kad je riječ o pravosuđu u susjednim državama, čule su se ocjene da je ono u BiH selektivno kad je riječ o procesuiranju ratnih zločina.

Kad se u Vijeću sigurnosti raspravljalo o BiH na temelju izvješća visokog predstavnika, veleposlanik EU upozorio je na problem politizacije pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina. Konkretan problem, koji je prepoznao i OESS, jest taj da se koriste dva različita kaznena zakona. Jedan je još iz doba SFRJ, koji je puno blaži i on se selektivno primjenjuje na neke okrivljenike, a na druge se pak primjenjuje drugi, stroži zakon.

SAD je uveo sankcije čelniku Re-