Srećom zbog kauboja nisam morao prodati automobil...
Priča o navijačima hrvatske reprezentacije uvijek je ista, snažne emocije, dugogodišnje praćenje na svim natjecanjima
Jedno pivo stoji 50 kuna, a mi smo u Varaždinu naučili popiti ih i desetak. Nema veze, važno da smo tu... – poručuju naši navijači Rukometaši Hrvatske imali su sinoć u Bercyju solidnu podršku navijača. Iz Zagreba su stigla tri čartera. Uz navijače i obitelji rukometaša u Pariz je, između ostalih, došao uživo gledati i navijati Slavko Goluža, bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije. U današnjoj reprezentaciji puno je igrača koje je trenirao, a došao u društvu Duvnjakove djevojke Lucije.
Stigao i Pavličević
– Kako sam trenutačno u Zagrebu, prihvatio sam poziv svog brata Damira koji je uz reprezentaciju i idem malo uživati u rukometu. Za dvoranu gdje se igra završnica vežu me lijepe uspomene jer sam tu 1991. godine s košarkašima splitskog POP-a 84 pobijedio u finalu kupa prvaka Barcelonu – rekao je Željko Pavličević, košarkaški trener. Rukometaše od prvog kruga prati i jedna skupina navijača iz Dubrovnika. – Bili smo u Rouenu pa smo potom unajmili stan u Parizu na deset dana. Računali smo da će naši biti prvi u skupini i da će osminu i četvrtfinale igrati u Bercyju. No malo su nas zeznuli pa smo morali na jug u Montpellier. Tih nekoliko dana stan u Parizu je bio prazan, ali smo znali da ćemo se useliti u njega, ovih zadnjih pet dana – rekao nam je jedan od navijača. U Rouenu je Hrvatsku pratio i Josip Vuletić koji živi u švedskom Lundu. Na rukometne utakmice hrvatske reprezentacije dolazim od 2002. godine kada se u Švedskoj igralo Europsko prvenstvo. Od tada pa sve do danas bio sam na svim velikim natjecanjima gdje je igrala naša reprezentacija, osim Olimpijskih igara. Od 2002. godine do danas na svakoj utakmici nosim svoj, sada već istrošeni kaubojski šešir. Bilo je ovih godina lijepih trenutaka, pobjeda, ali i razočaranja. Nažalost, nisam mogao u Montpellier. Morao sam se vratiti kući zbog posla, a i supruga je već počela gunđati. Rekla mi je, ako odem još jednom na rukomet, da će me se odreći. Nema veze, evo mene opet. Morao sam doći u Pariz na završnicu. Sve to puno košta pa sam uspio nekako prikupiti novac, a nisam morao prodati automobil, što mi je bila ideja – istaknuo je Josip. Navijači iz Zagreba stigli su u Grad Svjetlosti oko pola jedan. Dok su se smjestili u hotel, nisu imali previše vremena do utakmice za razgledavanje, a većina ih je odlučila otići do Eiffelova tornja kako bi napravili selfije za uspomenu.
S krova dvorane
– Uspio sam od preprodavača kupiti ulaznicu za 50 eura. Nažalost, mjesto je ispod samog krova dvorane. Zato i nije bila tako skupa. Ma nema veze, samo da osjetim atmosferu. Inače redovno idem na utakmice PSG-a. Ranije sam dolazilo zbog Kopljara, Vorija i Gojuna, sada idem gledati Stepančića – rekao je Marko koji radi za jednu softversku tvrtku u Parizu, – Tu sam već pet godina. Ne žalim se. Plaća je dobra, a moj rodni Zagreb je samo na dva seta leta – rekao je Marko. Jednu skupinu naših navijača sreli smo u latinskoj četvrti, u neposrednoj blizini čuvene crkve Notre Dame. Na stolu baš i nije bilo previše boca piva. Samo po jedna po čovjeku. – Dolazimo iz Varaždina. A, čujte, nije jeftino pivo – 50 kuna jedno. A mi smo doma naučili da svaki popije po desetak. Tu nam se to baš ne isplati. Ali bitno da smo u Parizu uz naše rukometaše – rekao je Drago Petek koji ima svoju privatnu tvrtku.