14 najtoplijih godina u povijesti mjerenja iz ovog je stoljeća
U tome su suglasni NASA, Američki državni ured za oceane i atmosferu (NOAA) te Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Nastavimo li tim smjerom, nezaustavljivo jurimo u sigurnu katastrofu
Uslučaju da temperatura do kraja ovoga stoljeća, po najcrnjem scenariju, naraste četiri Celzijeva stupnja, plavac mali uzgajat ćemo u Zagorju, upozorio je nedavno naš poznati klimatolog Branko Grisogono. No zna li se da su se i NASA, Američki državni ured za oceane i atmosferu (NOAA) te Svjetska meteorološka organizacija (WMO) ovih dana usuglasili da je 2016. bila ekstremna godina za globalnu klimu i najtoplija u povijesti mjerenja, teško je i zamisliti da bi Zemljani krenuli u suprotnom smjeru od onoga koji im i u idućim godinama garantira ubrzano topljenje leda na Arktiku i Antarktici, razorne ciklone, poplave i suše, koji ne samo da destabiliziraju proizvodnju hrane i uzrokuju nestašicu vode nego i vode u nove migracije stanovništva, sukobe i ratove oko sve manjih resursa te do podizanja razine mora koje će obalna područja i ona niske nadmorske visine učiniti nenastanjivima. Prema podacima WMO-a, pro- sječna globalna temperatura u 2016. bila je oko 1,1 °C viša nego u predindustrijskom razdoblju, oko 0,83 °C viša od dugoročnog prosjeka referentnog razdoblja WMO-a od 1961. do 1990, te oko 0,07 °C viša nego u 2015., koja se prije nje smatrala rekordnom. A vjerovali ili ne – tih neslavnih rekorda čini čak 14 od 17 najtoplijih godina u povijesti mjerenja koje su zabilježene upravo u ovom stoljeću.
Nije kriv samo El Niño
– Od 1880. do danas globalna temperatura na Zemlji u prosjeku je narasla 0,85 °C. To nije ravnomjerno raspoređeno, u Europi je to oko 1 °C, a na polovima je to već 4 stupnja – i bilo bi i više da veliku količinu ugljika nije upio ocean pa se i kiselost oceana promijenila i može imati posljedice koje sada još ne možemo ni predvidjeti – ističe i dr. Deni Porej, di- rektor programa zaštite WWF-a (Svjetske organizacije za zaštitu prirode) Mediteran. – No temperatura je tek dio priče s obzirom na to da su i dugoročni pokazatelji klimatskih promjena prouzročeni ljudskim djelovanjem u 2016. dosegnuli nove rekordno visoke razine – izjavio je glavni tajnik WMO-a Petteri Taalas. To znači, objašnjava on, da su zabilježene i nove rekordne koncentracije ugljičnog dioksida i metana, koje doprinose klimatskim promjenama. Ugljični dioksid se stoljećima zadržava u atmosferi, a u oceanima još dulje, gdje podiže kiselost vode. Njegova koncentracija u atmosferi prešla je simboličku značajnu razinu od 400 dijelova po milijun (ppm). – Osim toga, nadmašili smo rekordne minimalne površine morskog leda na Arktiku i Antarktici – rekao je Taalas, ističući kako se Arktik zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka. Kontinuirani gubitak površine morskog leda utječe na vremenske, klimatske i oceanske cirkulacijske obrasce u drugim dijelovima svijeta, a moramo obratiti pažnju i na moguće otpuštanje metana zbog otapanja tzv. permafrosta (trajno smrznutog tla), upozorio je. Tijekom prvih mjeseci 2016. na rekordno visoke temperature evidentan je i utjecaj El Niña, no i nakon njega, temperature su ostale dobrano iznad prosjeka. Ekvivalentni podaci za 2016. još nisu dostupni, no prema podacima Ujedinjenih naroda za izbjeglice, samo je u 2015. raseljeno novih 19,2 milijuna osoba zbog opasnosti povezanih s vremenom, vodom, klimom i geofizičkim opasnostima u 113 zemalja. Deni Porej ističe kako se klimatske promjene, prema studijama Američke akademije
znanosti, povezuju i s ratom u Siriji. Nakon što su se u toj zemlji između 2006. i 2010. dogodile nezapamćene suše, odjednom je 1,5 milijuna izbjeglica emigriralo unutar zemlje iz ruralnih sredina u gradove koji su ubrzo s 9 narasli na 14 milijuna stanovnika. To je, među ostalim, u zemlji s 22 milijuna stanovnika dovelo do potresa unutar socijalnog sustava, a ostali događaji koji su uslijedili samo su produbili krizu koja danas izravno utječe i na Hrvatsku i ostale europske zemlje. – NATO već razmišlja kako će spriječiti priljev izbjeglica i iz subsaharske Afrike u Europu jer kad i oni izgube bitku sa sušom, slijede novi valovi migranata, a vidjeli smo koliko su oni nezaustavljivi – napominje Porej. A neka predviđanja, ističe, do 2100. predviđaju globalno povećanje temperature od 0,3 do čak 4,8 °C, ovisno o tome kako ćemo se ponašati u nadolazećem razdoblju. Znanstvenici naglašavaju da bi nam već 2 °C mogla donijeti katastrofalne posljedice, a dok se misli kako će nedavni Pariški sporazum o klimi zauzdati dizanje temperature na Zemlji za najviše 1,5 °C, Porej kaže kako prijedlozi doprinosa svake od zemalja potpisnica u smanjenju zagađenja zajedno vode u porast temperature i od 2,9 do 3 °C. – Kina i SAD zajedno emitiraju 45% svih plinova i ima napretka u tom smjeru. No pitanje klimatskih promjena je i pitanje ravnopravnosti, bitke između razvijenih i nerazvijenih. Jedni su se već razvili i imaju svoju industriju i sada bi da se nerazvijeni ne razvijaju ili uspore. A u toj grupi su različiti igrači – siromašne zemlje koje već osjećaju porast razine mora, suše i slično, i oni koji od industrijskih zemalja traže da im pomognu novcem da se obrane od očekivanih promjena. Druga politička igra je pak između SAD-a i Kine. Amerikanci kažu da se neće obvezati ni na jedan međunarodni protokol koji ne obvezuje i Kinu da napravi isto. Ni za Clintona ni za Obame nisu ratificirali ni sporazum iz Kyota, a sad i novi američki predsjednik Donald Trump u dodatnoj mjeri otežava da se SAD uključi u tu igru – kaže Porej.
Rusi i istočna Europa za pet
Iako Trump najavljuje okretanje fosilnim gorivima, uđu li ona u dodatnu cijenu proizvoda u odnosu na kompetitivne industrije koje se neće zasnivati na ugljenu i nafti, neće dugo trebati da njegova administracija i poslovni sektor shvate kako je u obnovljivim izvorima energije bolja zarada. Politika je jedno, a drugo realnost biznisa, uvjeren je. Ispada da su dosad najviše smanjenja zaga- đenja po Kyotu odradili Rusija i istočna Europa. Ali ne zbog osviještenosti, nego zbog tranzicije tijekom koje su mnoge industrije propale, a s njima je od 2008. do 2012. emisija štetnih plinova smanjena za 32% u odnosu na 1990. No zna li se da i poljoprivreda u emisiji stakleničkih plinova i globalnom zagrijavanju čini trećinu, a populacija stanovništva nezaustavljivo raste, potrebno je puno više od očekivanja kako će se globalno zagrijavanje odvijati postupno, malo po malo, te nadanja kako ćemo to moći kontrolirati. Zadnjih 10.000 godina živimo u izuzetno stabilnom klimatskom periodu, no povijest Zemlje i klime uopće nije takva. Postoje dokazi da je temperatura rasla za 4-5 °C u samo nekoliko stotina godina, čak i manje. A dok diskutiramo koliko će svaka zemlja Nastavak na 10. stranici