‘Naraste li temperatura do kraja stoljeća za 4°C, plavac mali uzgajat ćemo u Zagorju’
tome “pripomoći” zaboravlja se da globalnu klimu i zatopljenje povezuje i globalna ekonomija. Francuska i Kina, primjerice, po stanovniku imaju jednaku potrošnju ugljičnih plinova, no kad se ne gleda gdje se ti plinovi proizvode nego gdje se troše, Francuska ima dvostruko više... – Smanjimo li vlastite emisije stakleničkih plinova, a nastavimo jesti voće, povrće ili nabavljati cvijeće iz Butana, Indije..., ne možemo reći da su onda oni loši momci. Naša je odgovornost zato da pazimo što kupujemo. Možda je jeftinije uvesti jabuku iz Čilea, ali je po pitanju klimatskih promjena, transporta, sječe šuma zbog zemlje, gnojiva, proizvodnje hrane, energenata, struje... to opasna stvar. Također, danas na svijetu imamo 1,5 bilijuna krava, koje proizvode oko 20% ukupnih plinova koji utječu na klimu, više nego svi transporti zajedno. Za litru mlijeka trošimo i 1000 litara vode te je jasno kako ni piti mlijeko i imati mesoždersku prehranu u budućnosti neće biti lako – objašnjava Porej. Sve je jasnije da opći nivo konzumerizma i globalnog tržišta ne vode u globalni dogovor – zaključuje on.
Samo 2005. normalna?
A gdje je Hrvatska? Dr. sc. Višnja Vučetić, voditeljica Službe za agrometeorologiju DHMZ-a, kaže kako je prošla godina bila najtoplija i u Hrvatskoj, i to za oko 1,5 stupnjeva od višegodišnjeg prosjeka. Analiza srednjih godišnjih temperatura zraka pokazuje da je na cijelom području RH u 21. stoljeću bilo čak sedam ekstremno toplih godina (2007., 2008., 2009., 2012., 2014., 2015. i 2016.). U ovom stoljeću jedino je 2005. bila u granicama prosjeka prema razdoblju 1961.–1990., ali zato ni jedna godina nije bila hladna. – Potrebno je naglasiti da osim vrlo toplih ljeta imamo i vrlo tople ili čak ekstremno tople zime. Svakako da se to odražava na biljni svijet koji prvi reagira na promjene u prirodi. Opažanja razvojnih (fenoloških) faza višegodišnjih biljaka kao što su voć- ke, vinova loza, šumsko drveće i grmlje pokazuju raniji početak cvjetanja 2–5 dana u 10 godina. To se možda ne čini puno u ovom kratkom razdoblju, ali u 100 godina to može biti i mjesec dana raniji početak vegetacije, što bi znatno poremetilo razvojni ciklus biljnog svijeta – kaže ona. Žetva ozimih kultura je također uranila, a u jesen zamijećen raniji početak berbe voća, maslina, grožđa, kukuruza... Fenološka istraživanja pokazuju da je došlo do prosječnog skraćivanja razdoblja zrenja grožđa i do dva tjedna u kontinentalnoj Hrvatskoj i za 10 dana u Dalmaciji u novijem razdoblju 1981.–2010. u odnosu na prosjek 1961.–1990., objašnjava Vučetić. – Stoga se, primjerice, u kontinentalnoj Hrvatskoj uzgajaju sve više crne sorte vinove loze, a zbog povećanog šećera u grožđu i bijela vina imaju sve više alkohola, što je do sada bilo karakteristično samo za dalmatinska vina. Toplinskim stresom koji se definira kao više od 10 uzastopnih dana kada maksimalna dnevna temperatura zraka prelazi 30 °C prije su pak u poljoprivrednoj proizvodnji bili ugroženi srednjodalmatinski otoci i dalmatinsko zaleđe, a danas cijela jadranska obala i otoci te nizinska Hrvatska. Dapače, od početka ovog stoljeća javljaju se razdoblja dulja od 10 dana s maksimalnom temperaturom tla na dubini od 2 cm većom od 45 °C duž cijele obale i otoka, a ne samo na dubrovačkom području što je prije bio slučaj. Prvi put od 1951. od kada postoje mjerenja temperature tla u nas, takva situacija zabilježena je i na đakovačkom području 2007. – Zna li se da je kod nas najrasprostranjenija poljoprivredna kultura kukuruz, koji se uzgaja na jednoj trećini poljoprivrednih površina, projekcije za budućnost pokazuju da bi se vegetacijsko razdoblje kukuruza do kraja stoljeća moglo skratiti do mjesec i pol, a prinosi i do 25%, što bi moglo uzrokovati gospodarske gubitke od oko 55 milijuna dolara – kaže Višnja Vučetić. Sve to upozorava agronomske stručnjake i poljoprivrednike da nema vremena napretek, već