Hrvatska dobila filozofski triler u kojem mešetar antikvitetima spašava i sebe i Ameriku
Filozof, religiolog, novinar Vjesnika, scenarist, pjesnik i romanopisac Gordan Pandža još je prošle godine objavio filozofski triler “Ubijači vremena”. Drugi roman objavili su mu zagrebački Izvori, a knjigu je uredio Damir Mikuličić. Prije “Ubijača vremena” Pandža je objavio roman “Potraga za Sophijom: roman o duhovnoj reintegraciji”. Duhovne teme itekako su obilježile i najnoviji Pandžin roman, štivo koje svakako treba preporučiti zahtjevnijim i ambicioznijim čitateljima, ali i štivo koje u suvremenoj Hrvatskoj literaturi gotovo i nema pandana. Naravno, iako je autor svoj roman nazvao filozofskim trilerom, prije je to filozofični traktat o svjetskim religijama i razlikama i sličnostima između zapadnjačkog i istočnjačkog načina života i o samospoznaji, nego nekakav pomodarski triler iz pera nekakvog Dana Browna predodređen za visokobudžetnu ekranizaciju. Ipak, to ne znači da Pandža, očito iznimno načitan autor, u svoj roman nije utkao i krajnje aktualnu fabulu u kojoj se spominje i internetski kriminal, i velike svjetske zavjere, i sve veći prijepor između Azije i SAD-a, i problematična Sjeverna Koreja, ali i Japan koji zbog niza geopolitičkih razloga mora skrivati svoju carsku prošlost i tradiciju te šintoistički duh. U romanu pratimo jedno simbolično putovanje Hena, stručnjaka za artefakte iz helenističkog razdoblja koji iz svog kontemplativnog zaklona u nepalskoj Himalaji dolazi na neodgodivi razgovor u kairski Koptski muzej s njegovim ravnateljem dr. Antoniusom Amunom. Heno djeluje poput nekog dobrostojećeg europskog agenta iz visokog društva. Ne odvaja se od drvenog izrezbarenog štapa, ljubitelj je šaha, voli piti crni cejlonski caj i pušiti latakijski duhan iz stare lule od vrijesa, a zbog svog polulegalnog posla vezanog za trgovinu antičkih umjetnina surađuje i s moćnim i tajanstvenim Bratstvom tragača za Stvarnošću ili zbiljom od kojeg je iniciran te s čijim je Velikim Meštrom razmijenio i zavjete. A kako se jedan starac iz Vijeća staraca koje upravlja bratstvom odmetnuo, baš je Heno dobio zadatak da ga kao tragač locira i eliminira i to bez puno priče i svjedoka. Upravitelj kairskog muzeja informacije mu daje na kapaljku. Detalje će Heno dobivati na svom dugom i opasnom putu prepunom zagonetki koje ga vodi u ishodišta velikih svjetskih religija, među mistike i mislioce koji su čuvari drevnih tajni i dogmi, ali i starih mudrosti i znanja. Na tu avanturu Heno odlazi pun saznanja o Heraklitovu, Zenonovu i Pironovu duhu, egipatskim misterijima, indijskim učenjima iz Veda i Upanishada te mudrosti taoizma i zena. Heno, o kojem zapravo voljom autora znamo jako malo, put počinje u Sinajskoj pustinji, gdje se upoznaje sa starcem Silvanom koji je jedan od najvećih autoriteta za ranokršćansku gnozu. Nakon pustinje, Heno odlazi put Jeruzalema gdje se susreće s urarom Nahumom, a onda i s hasidskim rabinom Elizejem. Iz Izraela Heno odlazi u Isfahan do šejha Shirazija pa do gurua Bhairave u kašmirskom Srinagaru koji je jedan od posljednjih majstora gotovo zaboravljene tantričke škole kašmirskog šivaizma. Potom posjećuje tulku Sheraba, majstora dzogchena u tibetskom Ladakhu, a onda i sifua Wei Yena, majstora Taoa i ch’ana na Tajvanu. Krajnji cilj putovanja na kojem se Heno u stilu Jamesa Bonda bori s opasnim neprijateljima je Japan, zemlja i kultura koja našeg junaka i ponajviše fascinira. Nakon što se u Osaki surovo obračuna s nekadašnjom ljubavnicom, glumicom iz no- drame Eiko, završni obračun rezerviran je za Kyoto, ali tek nakon razgovora i bolnog svojevrsnog treninga sa svojim dugogodišnjim učiteljem zena, majstorom Tomoyosom. A tko je pobijedio u elegantnoj, upravo viteškoj, samurajskoj Henovoj borbi s odmetnutim starcem Kaiten-sanom koji želi uništiti Ameriku u akciji nazvanoj “Prljavi Harry”, možda i nije upitno otkriti potencijalnim čitateljima ovog nepredvidivog i netipičnog trilera. Naravno, bit romana i nije u imenu pobjednika i poraženoga, nego u razmjeni energije koju ovo štivo pruža svom pažljivom korisniku.